OpenAI razmatra moguću prodaju dijela vlasništva državi

OpenAI je s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom razgovarao o prijedlogu prema kojem bi država dobila vlasnički udio od pet posto u kompaniji. Prijedlog se temelji na ideji da javnost kroz državno vlasništvo dobije financijski udio u umjetnoj inteligenciji, nakon što je izvršni direktor Sam Altman ustvrdio da je to najbolji način da se gospodarska korist te tehnologije raspodijeli šire.

Plan bi uključivao i mogućnost da druge vodeće američke AI tvrtke također izdvoje pet posto vlasništva, premda nije jasno bi li podržale takav aranžman. Navodi se i da je Altman o toj ideji razgovarao s ministrom trgovine Howardom Lutnickom, ministrom financija Scottom Bessentom i demokratskim senatorom Berniejem Sandersom. Rasprave su zasad na konceptualnoj razini, a svaki eventualni dogovor mogao bi zahtijevati i odobrenje Kongresa.

OpenAI i konkurentski Anthropic i ranije su sugerirali da bi u budućnosti mogli biti potrebni mehanizmi poput javnih ili suverenih fondova bogatstva kako bi se gospodarske koristi umjetne inteligencije raspodijelile šire. U travanjskom prijedlogu industrijske politike OpenAI je izrijekom pozvao na osnivanje javnog fonda bogatstva koji bi svakom građaninu, uključujući i one koji nisu ulagali na financijskim tržištima, dao udio u gospodarskom rastu koji pokreće AI.

U svibnju je neprofitni ogranak OpenAI-ja dodatno pojasnio da će društvu vjerojatno trebati novi pristupi koji ljudima daju trajan udio u sustavima koji stvaraju vrijednost, pri čemu cilj nije samo pomoći ljudima da se nose s gospodarskim promjenama nakon što su odluke već donesene, nego im dati udio i glas u oblikovanju tih promjena. Rasprava se odvija u trenutku sve snažnijeg uključivanja američke države u AI politiku.

Ta rasprava otvara šire pitanje kako raspodijeliti dobit od AI-ja u gospodarstvu koje se ubrzano koncentrira oko nekoliko vodećih laboratorija i platformi. U travanjskom dokumentu industrijske politike OpenAI je izrijekom predložio osnivanje javnog fonda bogatstva koji bi svakom građaninu dao udio u rastu koji pokreće umjetna inteligencija. Ideja je da se dio vrijednosti ne slijeva samo investitorima i tehnološkim tvrtkama, nego i široj javnosti, osobito onima koji nisu izravno izloženi tržištima kapitala. Takav pristup podsjeća na modele poput Alaska Permanent Funda, koji se često navodi kao primjer kako prirodno ili strateško bogatstvo može imati širu društvenu korist. Istodobno, svaka konkretna realizacija u SAD-u otvorila bi složena pitanja upravljanja, regulatornog nadzora, vrednovanja privatnih tvrtki i političkog utjecaja na razvoj AI industrije.

Dodatna je komplikacija to što bi eventualni državni udio u privatnim AI kompanijama vjerojatno zahtijevao i kongresnu podršku te precizno definiran pravni okvir. U pozadini svega nalazi se sve aktivnija uloga američke administracije u oblikovanju AI politike, od sigurnosnih pitanja do industrijskih poticaja i izvozne kontrole. Kako se približavaju mogući IPO-i vodećih AI kompanija, rasprava o javnom udjelu više nije samo teorijska, nego sve više ulazi u sferu financijske i industrijske strategije. Za same kompanije takav model mogao bi biti način da ublaže politički pritisak i istodobno pokažu da razumiju društvene posljedice tehnologije koju razvijaju. No hoće li se koncept pretvoriti u operativan model, ovisit će manje o simbolici, a više o tome može li se uskladiti interes države, tržišta kapitala, regulatora i samih AI tvrtki.