Nalaz na mobitelu, recept još na papiru

Digitalizacija zdravstva jedno je od područja u kojima Hrvatska na prvi pogled stoji najbolje. Prema podacima Digitalnog desetljeća za 2025., pristup elektroničkim zdravstvenim zapisima ocijenjen je s 87,1 bodom od 100, malo iznad prosjeka Europske unije od 86,5. Elektronički recepti, uputnice, nalazi i Portal zdravlja već godinama čine dio svakodnevnog funkcioniranja sustava, a elektronički zdravstveni zapisi uvedeni su u sve bolnice.

Strategija digitalne Hrvatske zdravstvo ne izdvaja u zaseban strateški cilj, ali ga uključuje među ključne životne situacije koje trebaju postati potpuno digitalne. To je važna razlika: cilj nije samo imati e-recept ili portal za nalaze, nego omogućiti da podaci prate pacijenta kroz primarnu zaštitu, specijalista, bolnicu, laboratorij i ljekarnu bez ponovnog donošenja dokumentacije.

CEZIH je temelj takvog modela. Na njemu su izgrađeni e-Recept, e-Uputnica, e-Naručivanje, e-Nalaz, e-Karton i niz drugih nacionalnih servisa, dok Portal zdravlja građaninu daje objedinjeni pogled na dio vlastitih podataka. Ministarstvo zdravstva navodi da su vidljivi specijalistički nalazi i otpusna pisma, laboratorijski nalazi iz primarne zaštite, propisani i izdani lijekovi, uputnice, cijepljenja te termini za e-Naručivanje.

Ta tehnička baza ipak ne znači da je digitalno zdravstvo završena priča. Hrvatska je za 2025. u vlastitoj nacionalnoj putanji postavila cilj od 100 bodova, pa je i rezultat koji je iznad prosjeka EU-a istodobno ispod domaće ambicije. Još važnije, OECD-ov profil hrvatskog zdravstva za 2025. pokazuje velik jaz između dostupnosti digitalnih alata i njihova stvarnog korištenja.

U 2024. je samo oko 25 posto građana koristilo internet za naručivanje zdravstvenog termina, dok je prosjek Europske unije bio 39 posto. Pristup vlastitim zdravstvenim zapisima koristilo je oko 26 posto stanovništva, približno europskom prosjeku od 27 posto. Iza tih prosjeka skriva se vrlo velika socijalna razlika.

Među visokoobrazovanima je 42,9 posto koristilo internet za ugovaranje zdravstvenog termina. Među osobama s nižom razinom obrazovanja udio je bio samo 5,9 posto. Kod pristupa vlastitim elektroničkim zdravstvenim zapisima razlika je još veća: 47 posto visokoobrazovanih prema samo 5,8 posto slabije obrazovanih. Tehnički ista usluga tako u praksi ima potpuno različit doseg među skupinama stanovništva.

To je važna korekcija uobičajene priče o digitalizaciji zdravstva. Sustav se ne može smatrati jednako dostupnim samo zato što je usluga objavljena i tehnički radi. Ako je za njezino korištenje potrebna razina digitalnih vještina koju dio stanovništva nema, digitalizacija može povećati učinkovitost sustava i istodobno otvoriti novi jaz među korisnicima.

OECD pokazuje da je Hrvatska u posljednjem desetljeću snažno povećala i javna ulaganja u zdravstveni ICT. Izdvajanja su porasla s približno 0,15 milijuna eura na 100 tisuća stanovnika u 2015. na oko 0,69 milijuna eura u 2023. Ipak, europski prosjek iznosio je 2,29 milijuna eura na 100 tisuća stanovnika. Rast je dakle velik, ali polazi s niske baze i još ne zatvara investicijski jaz.

Digitalizacija se ne svodi samo na pacijentske portale. OECD navodi da su elektronički zdravstveni zapisi uvedeni u sve bolnice u ožujku 2023., a 2024. uveden je i nacionalni elektronički sustav upravljanja lijekovima. Hrvatska ima i relativno visok broj telekonzultacija: u 2023. zabilježeno je oko 1,7 telekonzultacija po stanovniku, više od europskog prosjeka od 0,7.

Službeni odgovori Ministarstva zdravstva dodatno preciziraju što pacijent danas vidi, a što još ne. Na Portalu zdravlja dostupni su specijalistički nalazi i otpusna pisma, laboratorijski nalazi iz primarne zdravstvene zaštite, podaci o lijekovima, eUputnice, cijepljenja te pregled, naručivanje i otkazivanje termina. Radiološki nalazi u pisanom obliku dostupni su kroz specijalističke nalaze, ali izvorne medicinske snimke u DICOM formatu još nisu dio središnjeg prikaza. Ministarstvo navodi da se središnji dio eRadiologije očekuje u drugoj polovici 2027., nakon čega slijedi povezivanje informacijskih sustava krajnjih korisnika.

Važno ograničenje je to što Portal prikazuje samo podatke koji su uspješno razmijenjeni kroz CEZIH. Dio podataka i dalje ostaje u lokalnim informacijskim sustavima ustanova ili se prenosi drugim kanalima. Ministarstvo navodi da su među takvim kategorijama izvorne radiološke snimke, dio strukturiranih nalaza vanjskih laboratorijskih sustava, „bijeli“ recepti te dokumentacija privatnih pružatelja do završetka njihova uključivanja u CEZIH.

Najvidljiviji primjer papirnatog ostatka sustava upravo je „bijeli“ recept za lijekove izvan standardnog elektroničkog toka. Njegova digitalizacija nalazi se među nadogradnjama CEZIH-a planiranima u tekućem dvogodišnjem razdoblju. Tehnički je to mala funkcija u odnosu na cijeli zdravstveni sustav, ali za pacijenta koji zbog recepta mora fizički do liječnika razlika između papirnatog i digitalnog postupka vrlo je konkretna.

Povezivanje privatnog sektora s CEZIH-om u 2026. već je u operativnoj provedbi. Ministarstvo zdravstva navodi da su tehnički preduvjeti za privatne pružatelje bez ugovora s HZZO-om ostvareni, certifikacija programskih rješenja je u tijeku i prvi klinički dokumenti već su zaprimljeni u sustavu. Sukladnost programskih rješenja za rad s CEZIH-om potvrđena je za 21 tvrtku, a puna primjena obveze za sve privatne pružatelje predviđena je od 1. siječnja 2027.

Razmjena podataka unutar javnog sustava već je vrlo intenzivna. Prema Ministarstvu zdravstva, kroz CEZIH podatke razmjenjuju svi ugovorni timovi primarne zdravstvene zaštite, sve ljekarne, laboratoriji primarne razine te bolnice i ustanove specijalističko-konzilijarne zaštite, s više od 25.000 aktivnih korisnika. U tri godine izdano je više od 52 milijuna eUputnica: 16,9 milijuna u 2023., 17,3 milijuna u 2024. i 17,9 milijuna u 2025. Od 1. srpnja 2026. CEZIH-u se pristupa isključivo novom iskaznicom ovlaštenog zdravstvenog radnika s kvalificiranim certifikatima.

Sama bolnička informatika ostaje složeniji dio slike. Država ne polazi od jednog jedinstvenog bolničkog informacijskog sustava, nego od niza rješenja koja treba povezivati i standardizirati. To je razlog zašto digitalizacija zdravstva godinama uključuje projekte integracije, standardizacije i certifikacije, od ranijeg projekta e-Bolnica do novijih NPOO ulaganja. U praksi se nacionalni sloj gradi iznad različitih lokalnih sustava koji ne mogu biti zamijenjeni preko noći.

U tome je i glavni infrastrukturni izazov eRadiologije. Tek kada se medicinske slike mogu standardizirano razmjenjivati, liječnik u drugoj ustanovi neće ovisiti o mediju, lokalnom PACS-u ili ponovljenom snimanju. Ministarstvo očekuje isporuku središnjeg dijela eRadiologije u drugoj polovici 2027., nakon čega tek slijedi povezivanje informacijskih sustava krajnjih korisnika.

Za informatizaciju zdravstvenog sustava u državnom je proračunu za 2026. planirano 16,11 milijuna eura, prema 10,93 milijuna u 2025., što je rast od 47 posto. Ministarstvo navodi da se novac koristi za održavanje i nadogradnju CEZIH-a, e-Lista čekanja, eNaručivanja, ePrioritetnog naručivanja i drugih središnjih sustava te za aplikacije razvijene kroz NPOO. Kao jedan od mjerljivih učinaka navodi se smanjenje prosječnog vremena čekanja s više od 200 dana u 2023. na 142 dana krajem travnja 2026., uz planirano praćenje uskih grla u stvarnom vremenu.

Važnije od samog rasta proračuna jest što se događa nakon završetka projekta. CEZIH, e-Lista čekanja, eNaručivanje, ePrioritetno naručivanje, središnji kalendari i aplikacije razvijene kroz NPOO ulaze u redovno korištenje, a tada počinju trajni troškovi infrastrukture, licencija, sigurnosti, podrške i novih funkcionalnosti. Digitalna javna usluga zato nije jednokratna investicija: najveći dio njezina životnog vijeka počinje nakon svečanog puštanja u rad.

Ministarstvo također navodi da tijekom 2025. i dosadašnjeg dijela 2026. nije bilo neplanirane nedostupnosti CEZIH-a. Veći infrastrukturni zahvat proveden je 2024., kada je sustav migriran u Centar dijeljenih usluga i na novu tehnološku platformu; nakon povremenih poteškoća tijekom optimizacije, sustav je od jeseni 2024. stabiliziran.

Kontinuitet rada u zdravstvu ima i rezervnu, namjerno nedigitalnu komponentu. Za slučaj nedostupnosti središnjih servisa postoje pričuvni postupci: ordinacije i ustanove nastavljaju rad u vlastitim sustavima, a uputnice i recepti privremeno se mogu izdavati na papirnatim tiskanicama te se podaci naknadno šalju u CEZIH. Paradoks digitalizacije je da se otpornost kritičnog sustava ponekad mjeri i time postoji li kontrolirani način rada kada digitalni sloj privremeno nije dostupan.

Sigurnost pristupa dodatno je promijenjena 1. srpnja 2026., od kada se CEZIH-u pristupa novom iskaznicom ovlaštenog zdravstvenog radnika s kvalificiranim certifikatima, koja omogućuje i pravno valjano elektroničko potpisivanje dokumentacije. Što se više ustanova, privatnih pružatelja i novih vrsta podataka povezuje, to su identitet, revizijski trag i kontrola pristupa važniji dio funkcionalnosti samog zdravstvenog sustava.

U infrastrukturnom sloju dogodila se i konsolidacija CEZIH-a u Centru dijeljenih usluga. Službeni izvještaji navode da sustav radi na primarnoj i sekundarnoj lokaciji državnog clouda. To je važno za kontinuitet rada i oporavak, ali ni taj tehnički uspjeh ne rješava automatski pitanje dostupnosti podataka krajnjem korisniku.

Zdravstvo je zato dobar primjer zašto se digitalna transformacija mora mjeriti na nekoliko razina. Prva je digitalizacija kliničkog i administrativnog procesa: postoje li elektronički recept, uputnica, karton i razmjena podataka. Druga je interoperabilnost: vide li potrebne podatke svi ovlašteni pružatelji i mogu li se sigurno razmijeniti. Treća je korisnička dostupnost: može li pacijent podatke pronaći, razumjeti i koristiti bez posrednika.

Jelena Jurišić, direktorica za tehnologiju ENT Grupe, koja iskustvo velikih nacionalnih sustava povezuje i s e-zdravstvom, za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info upozorava da tehnologija danas uglavnom nije najveće ograničenje. „Najveći izazovi su redizajn procesa, kvaliteta i upravljanje podacima te koordinacija između institucija. Digitalizacija ne daje puni učinak ako se postojeći administrativni proces samo preseli u digitalni oblik“, ističe Jurišić. Po njezinu mišljenju, zajedničke platforme treba graditi kao dugoročnu infrastrukturu države, s pouzdanom razmjenom podataka i jasno definiranim odgovornostima.

Marko Dagelić, CEO Datuma, vidi zdravstvo i kao područje u kojem AI može pomoći u sljedećem koraku digitalizacije, ali uz jasno ograničene zadatke i mjerljiv učinak. Kao konkretan primjer navodi naručivanje na preglede, usmjeravanje pacijenata i početna trijažna pitanja, gdje konverzacijski agent može preuzeti rutinske upite i skratiti vrijeme do potvrde termina. Za takve projekte, ističe Dagelić za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info, treba unaprijed mjeriti stopu uspješnog naručivanja bez ljudske intervencije, prosječno vrijeme od upita do potvrde i smanjenje opterećenja kontaktnih centara.

Četvrta razina je uključenost. Digitalna usluga koja dobro funkcionira za mlađeg, visokoobrazovanog korisnika nije nužno jednako korisna starijem pacijentu, osobi slabijih digitalnih vještina ili nekome tko nema kvalitetan uređaj i vezu. U zdravstvu je taj problem posebno osjetljiv jer digitalna nepismenost ne smije postati prepreka zdravstvenom pravu.

Na nacionalni se sustav sada nadovezuje i Europski prostor za zdravstvene podatke, EHDS. Uredba je stupila na snagu u ožujku 2025. i uvodi fazne rokove: od ožujka 2029. u svim državama članicama trebala bi raditi prekogranična razmjena sažetaka o pacijentu i e-recepata, a od ožujka 2031. i medicinskih slika, laboratorijskih rezultata i otpusnih pisama. Hrvatska je već uključena u MyHealth@EU, pa će ključni izazov biti proširiti ono što danas radi na prve kategorije i na podatke koji još nisu potpuno standardizirani.

Rokovi su važni jer 2031. dolazi samo godinu dana prije završetka Strategije. Ako eRadiologija, privatni pružatelji i integracije bolničkih sustava budu kasnili, formalna dostupnost Portala zdravlja neće biti dovoljna. Europski format tražit će da podaci budu interoperabilni ne samo unutar jedne ustanove ili jednog nacionalnog portala, nego i preko granice.

Hrvatska je u tom smislu već dokazala da može izgraditi veliku nacionalnu zdravstvenu informacijsku infrastrukturu. Sljedeća faza je teža: podatke treba učiniti potpunijima, povezati sve pružatelje, otvoriti sigurne modele delegiranog pristupa i dizajnirati usluge tako da ih mogu koristiti i ljudi koji nisu digitalno najspremniji.

Zato odgovor na pitanje jesu li hrvatske bolnice online nije jednostavno da ili ne. Velik dio sustava jest digitaliziran, a neki pokazatelji su bolji od prosjeka EU-a. Ali puna digitalna transformacija zdravstva počinje tek kada tehnička dostupnost postane jednaka praktična dostupnost za pacijenta, bez obzira na to u kojoj se ustanovi liječi i koliko je digitalno vješt.

* Projekt izrade serijala tekstova pod zajedničkim naslovom „Digitalna Hrvatska na pola puta – Četiri godine provedbe Strategije digitalne Hrvatske 2032.“ objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti za 2026. godinu.