Lider se rađa i stvara

Leadership je osobina koja, kao i mnoge druge, izrasta u čovjeku tijekom godina ako za nju dobije priliku, a isto tako postoje ljudi koji su u tom smislu nadareniji i imaju veću inklinaciju prema vođenju drugih, smatra konzultant Drago Munjiza.

Prema njegovim riječima potrebno je imati priliku doći u položaj vođe - često su to ekstremne situaciji kao što je rat, prirodna nesreća ili promjene društveno-ekonomske situacije, a do tada treba naučiti biti leader i to kroz školovanje,praksu, te imati želju voditi, što često znači i osobnu patnju, primjenu okrutnih sredstava i balansiranje između dugoročnih I kratkoročnih ciljeva te željenog i moguće ostvarivoga.

„Lider često nije dobra i pravedna osoba, ima u povijesti dosta takvih primjera, nego je osoba posvećena cilju kojega smatra višim od sebe, ali I ostalih-dakle jednog univerzalnoj misiji koja daje smisao njegovom životu, ali i zajednice koju predvodi“, smatra Munjiza.

Leader najčešće sam pronalazi put do vodstva, jer najbolje artikulira interese pojedinog lobija, zajednice, društva te koristeći sva dozvoljena, a često i nedozvoljena, sredstva probija put do vrha u toj zajednici, eliminirajući konkurente, a nakon toga takva homogenizirana zajednica, skupina utječe na život cijeloga društva, objašnjava Munjiza.

„Primjera za to je podosta. U Hrvatskoj možemo navesti primjer Ante Gotovine, predsjednika Tuđmana, ili bivšeg premijera Sanadera koji su izrasli u vrhunske vođe, najbolje "pogodili" bilo dijela zajednice. Dolaskom na vrh utjecali na cijelu Hrvatsku, pa i šire. Zanimljivo je da prije nego što su postali vođe bilo je teško pretpostaviti, s obzirom na njihov curriculum, da će napraviti ono što su napravili. Ovdje naglašavam da su  postigli izvrsno vodstvo, a ne ulazim u raspravu da li su njihovi ciljevi bili pravedni, i dugoročno održivi. I u svijetu ima mnogo zanimljivih primjera vodstva, kao što su Berlusconi, Dalaj Lama,  Morales“, ističe Munjiza.

On smatra da lider stvara, a oni najbolji imaju i prirodni talenta i nagon za vođenjem. Dakle, uz malo sreće, prilike kao što su godine 1991., 1941. ili npr. Kubanska kriza, prakse kao što je vojno školovanje, elitne poslovne škole, bliskost sa postojećim vođama, dolazimo u situaciju da odlučimo povesti ljude prema cilju koji je bitan. Kada je riječ o poslovnom svijetu Munjiza ističe primjer Ivice Todorića, čija je definirana misija biti "hrvatski Nestle", a time bi i Hrvatska bila sličnija Švicarskoj.

„Krizne situacije najbolje pokazuju tko je prirodni vođa. U domovinskom ratu su tisuće mladih, dotad neiskusnih ratnika preuzeli vodstvo. Međutim, uz njih su bili i školovani časnici iz Legije stranaca i bivše JNA koji su im kao "sponzori" prenosili iskustvo. Dakle, moguće je izrasti u vođu i bez elitnoga školovanja i „coachinga“, ali je idealna situacija da prirodni vođa dobije priliku i teoretski se školovati te imati pouzdanog savjetnika koji ga priprema za vodstvo“, objašnjava Munjiza.

Vođa prvenstveno mora biti stabilan, hrabar, lukav i taktičan, sklon nužnim kompromisima, ali prije svega čovjek, pojašnjava Munjiza i dodaje da mora imati smisao za balans što je dosta teško.

„Ono što je dobro na bilo kakvoj edukaciji je učenje o pojedinim specijalnostima koje su potrebne da vođa dobije kredibilitet i može jasno presuđivati izazovima. Dobar kapetan broda mora znati sve o brodu. Dobar trener sportske momčadi mora znati sve o tome sportu. Stabilnost je također bitna-naime u svakome projektu dolazi do kriznih trenutaka kada se tim raspada, a tada uloga vođe koji ima kohezijsku ulogu dolazi najviše do izražaja“, zaključuje Munjiza.