Korisnici iPhonea više troše na mikrodrame

Na aplikacije za mikrodrame korisnici iPhonea troše približno 40 posto više od korisnika Androida, pokazuje istraživanje Omdije. Nalazi dovode u pitanje raširenu pretpostavku da kratke igrane serije prvenstveno privlače publiku slabije kupovne moći ili uske skupine gledatelja.

Istraživanje upućuje na složeniju sliku tržišta. Na više važnih međunarodnih tržišta vlasnici iPhonea skloniji su plaćanju mikrodamskog sadržaja od korisnika Androida, što otvara značajne komercijalne mogućnosti. U SAD-u je format podjednako prisutan na obje platforme: barem jednu aplikaciju za mikrodrame u posljednjem je tromjesečju koristilo približno devet posto vlasnika iPhonea i deset posto korisnika Androida. Gotovo 70 posto korisnika takvih aplikacija na obje platforme u SAD-u plaća pretplatu ili sadržaj unutar aplikacije.

Izvan američkog tržišta razlike su veće. U Brazilu mikrodrame plaća 48 posto korisnika iPhonea, nasuprot 39 posto korisnika Androida. U Njemačkoj su udjeli 49 i 44 posto, a najveći jaz zabilježen je u Južnoj Koreji, gdje plaća 59 posto vlasnika iPhonea i 45 posto korisnika Androida.

Podaci Sensor Towera koje je analizirala Omdia pokazuju da korisnici iPhonea na te aplikacije u prosjeku troše 14 dolara tjedno, a korisnici Androida 10 dolara. Premda se doseg publike između platformi približava, spremnost na plaćanje i ukupna vrijednost korisnika tijekom njegova odnosa s uslugom i dalje se znatno razlikuju prema tržištu i uređajnom ekosustavu.

Mikrodrame su serijalizirani igrani sadržaji vrlo kratkog trajanja, prilagođeni gledanju na telefonu. Često se distribuiraju u okomitom videoformatu kako bi ih korisnici mogli pratiti bez okretanja uređaja. Takav format pogoduje gledanju u kratkim stankama tijekom dana. Poslovni modeli pritom se razlikuju od klasičnih videoservisa s mjesečnom pretplatom. Dio aplikacija besplatno prikazuje početne epizode, a nastavak naplaćuje kroz kupnje unutar aplikacije. Zato velik broj preuzimanja nije dovoljan pokazatelj prihoda.

Za procjenu uspješnosti važni su udio korisnika koji plaćaju, prosječna potrošnja i zadržavanje publike. Razlike između iOS-a i Androida mogu biti povezane s platežnom moći korisnika, ali ih sama platforma ne dokazuje. Pri međunarodnoj usporedbi treba voditi računa o različitim cijenama, valutama i navikama plaćanja. Podaci o tjednoj potrošnji stoga su koristan signal za izdavače sadržaja, ali nisu isto što i prosječna potrošnja svih vlasnika pametnih telefona.