KOMENTAR: Ova tehnološko-prijevoznička tvrtka nasanjkala se u Americi, a evo i zašto

Mjesto radnje: Las Vegas

Vrijeme radnje: 4.-9. siječnja ljeta Gospodnjega 2016.

Vremenska prognoza: Lijepo i sunčano s pustinjskom kišom (kiša koja nije kiša)

Tema djela: Potraga za prijevozom

Zaplet: Rat taxi vozača i Ubera, Lyft kolateralna žrtva

Rasplet: Svi čekaju satima taxi, a provjerite zašto

I dok se još uvijek slažu dojmovi sa sajma CES u Las Vegasu i priprema nova emisija, te kraći kolumnistički osvrt na novosti s najvećeg svjetskog sajma  potrošačke elektronike, odlučio sam se prvo napisati osvrt na  disruptive economy  model Ubera koji je doživio slom u Las Vegasu. Barem za vrijeme CES-a.

Mnogi su se ponadali kako će dolazak Ubera smanjiti cijene normalne taxi vožnje, no zapravo je to samo djelomično tako. Las Vegas je dopustio pod određenim uvjetima vožnju i Uberu i Lyftu, dvjema inačicama poslovnog modela samozapošljavanja taxi vozača kad i kako oni to žele. I sve je to ako tako funkcioniralo do trenutka špica odnosno to trenutka kada je počela potražnja za vozilima i prijevozom.

U ranim jutarnjim i večernjim satima, u vrijeme odlaska na CES i povratka s CES-a Uber je dizao cijene od 2 do 3 puta u rano jutro dok se špica tek budila do 7, 8 ili čak 12 puta kada je špica postala gotovo pa nepodnošljiva. Bilo jutro ili večer.

Stojim ispred hotela, malo izvan poznatog Las Vegas Stripa, petnaestak minuta pješice, 5 minuta lokalnom autobusnom linijom. Prijatelj i ja, on snimatelj, ja - urednik, producent i novinar ICTbusiness.info i ICTbusiness TV-a. Donosim odluku - na sajam idemo nekim oblikom automobilskog prijevoza. Nakon gotovo 24 sata putovanja, tek nešto odmora i priprema CES počinje. S nama četrdesetak kilograma opreme. Malene plastične rudle (priručna kolica) i mi plus tri torbe. Odluka je logična. Zapravo jednostavna. Ili se na prvi pogled tako činila. Uber ili taksi. Probao i jedno i drugo. Pa da vidimo.

Jedan mobitel spojen na američkog mobilnog operatera, a drugi na hotelski WiFi. Jedan pretražuje Uber, a drugi Lyft.

Uber pokazuje stalni rast cijene (surges price) s 2 na 2,3 još u vrijeme doručka, a sada i 7,8 pa 8. Uberovih vozača u krugu na karti, koja pokazuje kvart, pet ili šest, pojavljuju se još dva ili tri. Procijenjena cijena do LVCC-a (Las Vegas Convection Centra) od 55 do 70 dolara, ovisno o prometu, ruti, gužvi. Odlučujem da neće ići tako. Bahato i preskupo.

Na drugom mobitelu Lyft, cijena samo 2 puta od redovne. Oko 25 dolara procijenjeno. Ma neće niti to ići.

Ulazim u hotel, dolazim do recepcije, a tamo Logan s pištoljem za pojasom koji smo primijetili još po dolasku. Možda neki opasan kvart čovjek bi pomislio, ali baš i nije. No pištolj je tu. Tražim ga da pozove taxi.

Ipak ne bih platio nešto što košta inače 8-10 dolara Uberom, Lyftom slično, redovnim taksijem 10-12 dolara ako ne moram.

Iako ne bih tu razliku otišao potrošiti u prvi casino, a to ne bi bilo teško jer vas casino dočeka već po izlasku iz tunela na aerodromu ili pak kod ulaska u bilo koje hotel prije recepcije, možda je bolje potrošiti na piće s društvom iz domaćih startupova koji su također došli u Las Vegas. Ili pak na sve ono što ostaje u Las Vegasu.

I tako nakon desetak minuta čekanja, nešto malo duže nego da smo aplikacijom ulovili Uber stiže taksi. I vozi, izdaje račun, možeš platiti karticom, a cijena kao i svakog dana u svako vrijeme. Odlično, zadovoljan, a Uber neka se nosi sa svojom poslovnom politikom. Tvrtka s mnoštvom problema širom svijeta. Raznih problema.

I nekako si u glavi razmišljam o onim koji podržavaju ovaj poslovni model, koji misle da je to kraj svijeta. Neka poslovna nirvana. Možda sam u krivu, možda su oni u pravu. Možda su vidjeli više svijeta nego ja. Možda ipak nisu. Ali ta večer me razuvjerava. Poslovni model u kolapsu, u toj toliko opjevanoj kapitalističko i liberalnoj Americi. A evo i zašto.

I dok se sa stvarima vučemo među tisućama ljudi, pred jednim od hotela uz koji se, jer zapravo ne vidite kad prestaje hotel Venetian a počinje Sands Expo, razgovaram s ljubaznim djelatnikom hotela koji mi objašnjava kako je većina hotela zabranila i Uberovim i Lyftovim vozačima da mušterije kupe ispred samih hotela. To je rezervirano za taksije, ali i limuzine impozantnih veličina.

Pitam ga zašto je to tako. Onako sa smiješkom objašnjava. Ovdje ljudi dolaze trošiti i očekuju određenu razinu usluge, poslovnosti, uljudnosti, a mi štitimo i one koji s nama rade i poštuju i to što mi radimo. I mi poštujemo njih. Razumijem ga, uzajamnost na djelu. Uber negdje sa strane zajedno s Lyftom. Na prikrajku.

Pada noć u gradu koji nikad ne spava, gdje vas na ulici presreću mlade razgolićene djevojke koje vas vabe u casino, noćni ili strip klub, gdje lokalno stanovništvo prije svega Meksikanci i Indijanci dijele malene sličice s brojevima telefona dama noći. Da prostitucija je ovdje legalna.

Stojimo u nepreglednoj koloni i ispred Sands Expoa čekamo taxi. Ne želim opet platiti Uberu više, a cijena je sad skoro puta 12, zapravo 11,8. I razmišljam što toliki ljudi čekaju taksi kojeg nema na vidiku. Zašto ne uzimaju Uber ili Lyft.

Dojuri jedan  taksi, spremi par putnika i desetak petnaest minuta ništa. A neopisiva gužva.

Uberova aplikacija opet pokazuje kako ih se desetak vrzma po okolini jer ne smiju blizu jer i ovdje je rezervirano za taksije, ali mogu red dalje. Nitko ih ne zove.

Slušam komentare američke ekipe o cijeni koju Uber upravo nabija. Nezadovoljni su.

Radije čekaju, a lovu će potrošiti na piće ili izlazak kasnije. Ili već nešto jer sve što se dogodi u Las Vegasu ostaje u Las Vegasu. Osim možda ako se vjenčate u nekoj od kapelica uz Elvisa.

Pitam zaštitara koji usmjerava i putnike i taksije zašto je tome tako. Zašto svi čekaju i ne koriste Uber. Sa smiješkom u trenu kad ne viče i traži potencijalne suputnike ekipi koja ulazi u taksi i kad ih je malo, ističe - pa nećemo plaćati više za isto!

I nastavlja svoj posao i viče i dalje, da još malo ekipe nagura u taksi i ostvari „ride sharing“ kako bi svi stigli što prije na odredište. Jer ovdje su odredišta ipak samo hoteli. Razni hoteli razasuti uz strip ili pored njega. Uz to se, ako vas nagura više i dijeli trošak vožnje.

I tu vidim kako je poslovni model prilično glup, što god tko mislio o tome. Pogotovo oni koji ga zagovaraju bez imalo argumenata i bez pogleda na stanje na terenu. Ljudi nisu ovce jer za vožnju Uberom tu večer od Sandsa do našeg hotela platio bih oko 80 dolara za što mogu dobiti i veliku limuzinu s neograničenim pićem na jedan sat vožnje i ludovanja stripom.

Uberu ipak neće moći ove noći. A očito je da to i drugi misle!

Iste večeri, dok je u Hrvatskoj zbog vremenske razlike od 9 sati bila već gotovo polovica dana, a nakon izlaska s ekipom uzimamo Uber. Cijena normalna, ali ovdje je 2 u noći. Ne smije doći pred hotel, nego po nas dolazi malo sa strane. Ne smije i da želi.

Pitam ga o cijeni od prije nekoliko sati. Kaže nezadovoljan je, nije dobio vožnju, a mnogi su izašli na cestu u nadi da će zaraditi više. A nisu. Onako cinično kaže da je možda bolje da je ostao doma uz pivu i TV i izašao sad navečer jer sada ne prestaje raditi. Kao niti drugi taksisti jer svi se vozaju od jednog do drugog mjesta. Jer ovaj grad ipak nikad ne spava.

Osim kad žmiri na poslovni model, a ne da je žmirkao na jedno nego je žmirio na oba oka.

Pozdrav Las Vegasu do sljedeće godine!