Razlika između testiranja opterećenja i stres testiranja

Softver developeri pri razvoju se koriste dvama metodama testiranja - opterećenja (eng. load) i stresa. Samo, oko obje traju poveće rasprave i činjenica je da mnogi u industriji još uvijek ne razaznaju razlike između ovih metoda.

Obje su tehnike koje pomažu utvrditi performanse softvera u određenim uvjetima i bez obzira što su slične, postoje razlike koje ih razdvajaju. U nastavku teksta donosimo o kojim se točno razlikama radi.

Testiranje opterećenja je tehnika koja se koristi kako bi bio dobiven uvid u performanse sustava pod određenim opterećenjima, što pomaže unaprijed kreirati potrebne reakcije, odrediti ograničenja i ispraviti sve moguće greške.

Stresno testiranje ukazuje radi li softver na zadovoljavajuć način pod zahtjevnim ili ekstremnim okolnostima, čime se dobiva uvid u to kad bi se sustav mogao srušiti, koliko bi mu bilo potrebno za oporavak, kakvi problemi postoje sa sinkronizacijom i "curenjem" memorije.

Neke od glavnih razlika u dvjema načinima provjere mogućnosti softvera prije "puštanja u pogon" su:

1. Testiranje opterećenja prati kako se aplikacija ponaša pri povećanju opterećenja. Stresno testiranje garantira da se serveri neće srušiti pod neočekivano dugotrajnim izraženim opterećenjima.

2. Testiranje opterećenja pomaže utvrditi gornju granicu sustava. Stresno testiranje daje uvid u to kako sustav odgovara na teža opterećenja i kako se vraća nakon rušenja.

3. Glavne stavke koje se provjeravaju kroz testove opterećenja su kvaliteta servera, vrijeme reakcije i najviša točka performansi. Glavni atributi koji se provjeravaju kroz stresno testiranje jest stabilnost odgovora na kritične situacije i ovisnost sustava na kritičnim razinama.

4. Ograničenje opterećenja je prag prekida u ispitivanju opterećenja. Ograničenje opterećenja je iznad praga prekida u stresnom testiranju.