Kibernetičko Ratovanje: Rizici oslanjanja na strane sustave u razvoju obrambene sposobnosti EU

U svijetu gdje kibernetičko ratovanje postaje sve češći alat u rukama država i neprijateljskih aktera, EU mora ozbiljno razmisliti o vlastitim obrambenim kapacitetima. Nedavno, početak primjene Direktive NIS2 u EU postavio je temelje za jaču kibernetičku otpornost, s naglaskom na zaštitu kritičnih nacionalnih infrastruktura i bolje upravljanje rizicima. No, usprkos naporima da ojačamo vlastitu sigurnost, postoji ozbiljan rizik koji ne smijemo zanemariti: ovisnost o stranim, posebno ne-EU sustavima i tehnologijama.

S obzirom na važnost kibernetičke obrane za stabilnost i sigurnost Europske unije, pitanja poput zaštite kritičnih infrastruktura, zaštite podataka i sigurnosti obrambenih sustava postaju ključna. No, ukoliko se oslanjamo na vanjske tehnologije, EU riskira ozbiljan gubitak neovisnosti i ranjivost na moguće prijetnje.

Ovisnost o vanjskim sustavima: Potencijalni rizici

Danas mnoge europske zemlje koriste tehnologije i alate razvijene od strane ne-europskih tvrtki, prvenstveno iz Sjedinjenih Američkih Država. To uključuje široko korištene IT sustave, cloud infrastrukturu, alate za obavještajnu analizu i još mnogo toga. Iako su ovi sustavi često napredni i široko prihvaćeni, oni donose i nekoliko ozbiljnih rizika.

Jedan od ključnih problema je gubitak digitalnog suvereniteta. Naša sposobnost da autonomno upravljamo i obranimo našu kibernetičku infrastrukturu smanjuje se kada se oslanjamo na tehnologije koje su pod kontrolom vanjskih sila. To nas izlaže riziku političkog utjecaja, ekonomskih sankcija ili čak prijetnji iz drugih zemalja koje mogu ugroziti našu obrambenu sposobnost.

Osim toga, postoji opasnost od backdoor-a ili skrivenih ranjivosti u sustavima koje ne razvijamo unutar EU. Ove "stražnja vrata" mogu omogućiti neprijateljskim akterima pristup osjetljivim podacima, špijunažu ili čak onemogućavanje sustava u ključnim trenucima.

Također, oslanjanje na vanjske sustave može dovesti do curenja obavještajnih podataka ili neovlaštenog pristupa kritičnim informacijama, što bi moglo ugroziti sigurnost EU i njezinih članica.

GPS: Igra visokog rizika

Jedan od najočitijih primjera rizika koji dolaze s ovisnošću o vanjskim sustavima odnosi se na GPS sustav. GPS je ključan za mnoge obrambene operacije, uključujući navigaciju vojnih vozila, zrakoplova, dronova i drugih oružanih sustava. EU, iako razvija svoje alternative, još uvijek velikim dijelom ovisi o GPS uslugama koje pružaju Sjedinjene Američke Države.

Isključivanje ili ometanje GPS signala moglo bi imati razorne posljedice na vojne operacije unutar EU. Mnogi sustavi, uključujući precizno navođenje raketa i komunikaciju u stvarnom vremenu, ovise o ovom sustavu. Bez njega, EU bi mogla biti paralizirana u kritičnim trenucima, a njezini obrambeni kapaciteti ozbiljno ugroženi.

Također, postoji mogućnost da bi sistematsko isključivanje GPS-a moglo postati geopolitičko oružje. Ukoliko strane sile odluče ograničiti pristup GPS uslugama u slučaju sukoba ili napetosti, to bi moglo potpuno ometati operacije unutar EU, jer bi svi oni koji ovise o ovom sustavu, uključujući vojne i civilne operacije, postali bespomoćni.

Potencijalne Posljedice: Ranjiva kibernetička obrana EU

Ovisnost o vanjskim sustavima može imati ozbiljne posljedice. Ako dođe do kibernetičkog napada na ključnu infrastrukturu, EU bi mogla ostati bez brze i učinkovite reakcije. U tom bi scenariju obrambene snage imale problema sa zaštitom svojih kritičnih objekata, jer bi mogli biti pogođeni napadima koji ometaju rad sustava na koje se oslanjaju.

Dodatno, postoji i rizik od gubitka povjerenja među državama članicama. Ako bi jedna zemlja u EU otkrila ranjivost u vanjskim sustavima ili infrastrukturi koju koristi, mogla bi postaviti pitanje sigurnosti drugih članica. Takvi scenariji mogli bi dovesti do destabilizacije unutar EU, s ozbiljnim geopolitičkim posljedicama.

Nedostatak napredne industrije računala u EU: Barijera za suverenu obranu

Jedan od ključnih izazova za EU je i nedostatak vlastite napredne računalne industrije koja bi mogla podržati razvoj sigurnih, suverenih kibernetičkih rješenja. Naime, dok Sjedinjene Američke Države i Kina prednjače u razvoju najnovijih tehnologija u računalnom sektoru, EU zaostaje u proizvodnji vlastitih čipova, procesora i naprednih računalnih sustava koji bi bili temelj za kibernetičku obranu. Bez vlastite, sigurnosno osigurane industrije računalne opreme, EU će ostati ovisna o vanjskim, često ne-transparentnim i ne-europskim dobavljačima. To znači da EU može biti izložena prijetnjama koje uključuju i mogućnost da te strane sile uvedu tehnološke sankcije, prekinu opskrbu ili onemoguće pristup ključnim tehnologijama u kriznim vremenima.

Kao rezultat toga, EU mora uložiti više napora u poticanje vlastite industrije za proizvodnju čipova, računalnih sustava i drugih ključnih komponenti, kako bi smanjila svoju ovisnost o vanjskim tržištima i osigurala suverenost u području kibernetičke obrane.

Što EU može učiniti?

S obzirom na ove rizike, EU mora poduzeti konkretne korake kako bi osigurala svoju neovisnost u području kibernetičke sigurnosti i obrane. Prvo i najvažnije, potrebno je ulagati u vlastite kibernetičke tehnologije i infrastrukturu, umjesto da se oslanjamo na vanjske aktere. To uključuje razvoj EU temeljenih GPS alternativa, jačanje vlastitih sustava za navigaciju i detekciju prijetnji, kao i investiranje u napredna rješenja za kibernetičko ratovanje.

Također, EU mora povećati suradnju među državama članicama kako bi se razvila zajednička kibernetička strategija koja će uključivati sigurne komunikacijske platforme i tehnologije. Ovo bi omogućilo da članice rade zajedno na zaštiti svojih kritičnih infrastruktura i osiguraju interoperabilnost bez potrebe za vanjskim sustavima.

Zaključak: Zajednička odgovornost

Kibernetičko ratovanje ne poznaje granice, i Europska unija mora biti spremna na sve izazove koji dolaze s tom prijetnjom. Ako EU ne djeluje brzo kako bi smanjila ovisnost o vanjskim tehnologijama, riskira da se suoči s ozbiljnim sigurnosnim prijetnjama u budućnosti. Razvijanje vlastite kibernetičke obrane i ulaganje u digitalnu suverenost ključni su za očuvanje sigurnosti i stabilnosti EU. Kibernetička sigurnost mora postati prioritet svakog od nas, jer samo zajedno možemo osigurati budućnost naše Unije.