Indija planira dvanaest gigavata

Indija planira do 2030. podići operativni kapacitet podatkovnih centara na 12 gigavata, nasuprot približno 2,2 gigavata u 2025., a domaće banke pripremaju znatno veću izloženost tom sektoru. Razvoj potiču računalni zahtjevi umjetne inteligencije, širenje oblaka i 5G mreža te pravila koja dio podataka zadržavaju u zemlji, no projekti istodobno traže dugoročno financiranje i sigurne energetske priključke.

Od 2019. do kraja 2025. u indijsku podatkovnu infrastrukturu usmjereno je oko 95 milijardi dolara ulaganja. Za projekte do 2031. procjenjuje se potreba za približno bilijun rupija dodatnog financiranja, zbog čega se u poslove snažnije uključuju Axis Bank, State Bank of India i Nacionalna banka za financiranje infrastrukture i razvoja. Banke time ulaze u područje u kojem se povrat mjeri višegodišnjim ugovorima sa zakupcima, a rizik ovisi o brzini izgradnje i priključenja.

Kapacitet se ne može uspoređivati samo po instaliranim megavatima. Klijent koji trenira velike modele traži vrlo gustu računalnu opremu, izravno hlađenje i mrežnu povezanost velike propusnosti. Objekt koji je projektiran za klasične poslovne poslužitelje stoga se ne može jednostavno pretvoriti u AI kampus bez promjene napajanja, rashladnog sustava i unutarnje optičke mreže. Dio najavljenih gigavata morat će biti izgrađen kao nova infrastruktura.

Financijer mora procijeniti najmanje tri odvojena roka: građevinski rad, isporuku ključne opreme i priključak na elektroenergetsku mrežu. Kašnjenje transformatora ili visokonaponskog voda može ostaviti dovršen objekt bez prihoda, dok kredit i zakup zemljišta već stvaraju trošak. Zato će ugovori s pouzdanim zakupcem i čvrsto rezervirana energija vrijediti više od same lokacije ili početne građevinske dozvole.

Veliki industrijski konglomerati najavili su više od 200 milijardi dolara ulaganja u podatkovne centre i povezanu AI infrastrukturu, često uz vlastite energetske projekte. Vertikalno povezivanje proizvodnje energije i računalnog kapaciteta može ubrzati izgradnju, ali koncentrira tržište u rukama poduzeća koja istodobno kontroliraju zemljište, priključke, obnovljive izvore i telekomunikacijske veze. Manji operatori teže mogu konkurirati za iste resurse.

Voda i odnos s lokalnim zajednicama postaju jednako važni kao kredit. Noviji projekti koriste zračno hlađenje, zatvorene rashladne krugove, prikupljanje kišnice i akustične barijere, no podaci o stvarnoj potrošnji često ostaju u okolišnim prijavama pojedinačnih objekata. U područjima s opterećenim vodonosnicima nedostatak usporedivih mjerenja može usporiti dozvole i povećati politički otpor.

Stručni prijedlog je da se na razini okruga unaprijed objave raspoloživa energija, voda, mrežni pravci i prometni kapacitet, a od operatora zatraže jedinstveni pokazatelji održivosti. Takva bi karta smanjila rizik da više projekata računa na isti budući dalekovod ili izvor vode. Bankama bi istodobno omogućila da uvjete kredita povežu s mjerljivim fazama izgradnje, a ne samo s ukupno najavljenom vrijednošću.

Kreditni ugovori mogu dodatno vezati povlačenje novca uz naručenu opremu i potvrđene građevinske etape. Prva tranša pokriva zemljište i dozvole, sljedeća konstrukciju, a veći dio napajanje i računalnu opremu tek nakon ugovora sa zakupcem. Time se smanjuje opasnost da projekt potroši kapital prije nego što riješi priključak. Za banku je važna i mogućnost prenamjene objekta: izrazito specijaliziran AI kampus teže nalazi zamjenskog korisnika od standardnog kolokacijskog centra.

Plan od 12 gigavata stoga nije samo prognoza potražnje nego test sposobnosti financijskog i energetskog sustava da prati izgradnju. Prvi kriterij bit će koliko će od najavljenih projekata do kraja 2027. imati zaključeno financiranje, dugoročni ugovor sa zakupcem i potvrđen datum priključenja. Bez sva tri elementa najavljeni megavati ostat će razvojni portfelj, a ne raspoloživ računalni kapacitet. Banke će zato vrednovati potvrđeni priključak gotovo jednako kao dugoročni ugovor o zakupu. Upravo potvrda priključka određuje stvarni početak prihoda.