ICT na Ti: Intelektualno vlasništvo sve značajnije u eri umjetne inteligencije

Na prijelazu iz analognog u potpuno digitalno društvo autorsko pravo i šire područje intelektualnog vlasništva našli su se pred najvećim izazovom od svojeg nastanka. Upravo tim pitanjima bavila se nova ICT na Ti televizijska emisija u razgovoru s Mladenom Vukmirom, stručnjakom za intelektualno vlasništvo, koji je otvoreno upozorio da je razvoj tehnologije odavno prestigao zakonodavne okvire, ali i način na koji društvo razumije što se danas uopće štiti autorskim pravom.

Vukmir polazi od povijesne perspektive i naglašava da autorsko pravo nikada nije bilo statično. Od početne zaštite izdavača, preko afirmacije autora kao središnje figure, do kasnijeg širenja na fotografiju, glazbu i softver, riječ je o sustavu koji se stalno prilagođavao tehnologiji i tržištu. Međutim, digitalizacija i masovna dostupnost sadržaja doveli su do trenutka u kojem, kako kaže, priroda digitalnog nikada nije do kraja shvaćena niti pravilno vrednovana. Posebno problematičnim smatra smještanje softvera u okvir klasičnog autorskog prava, iako se radi o djelu koje se ponaša bitno drukčije od književnog ili umjetničkog stvaralaštva.

S dolaskom umjetne inteligencije taj se jaz dodatno produbljuje. U emisiji se otvara ključno pitanje učenja modela na tekstovima, fotografijama i drugim sadržajima koje su stvorili milijuni ljudi, profesionalaca i amatera.

Vukmir ističe da je razvoj tehnologije „pretekao“ zakonodavce te da rješenja koja se danas nude nisu adekvatna jer nisu na vrijeme prepoznala specifičnu prirodu digitalnog okruženja. Autorsko pravo, oblikovano kroz Berńsku konvenciju i kasnije širenje spektra zaštićenih djela, ušlo je u digitalnu eru s analogijskim rješenjima koja više ne zahvaćaju bit onoga što se štiti kada je sve umnoživo i distribuirano jednim klikom.

Vukmir upozorava da se u takvim okolnostima više ne može pouzdano pratiti tko koristi koje autorsko djelo i u kojem trenutku, što tradicionalne modele kolektivne zaštite čini teško primjenjivima. Kao mogući smjer vidi tehnološka rješenja, od sofisticiranih metapodataka do pametnih ugovora, koji bi omogućili automatiziranu identifikaciju i naknadu za korištenje djela.

Razgovor se dotiče i šireg konteksta prava u digitalnom društvu. Vukmir smatra da pravo neće nestati, ali da će se njegova uloga bitno promijeniti. Umjetna inteligencija već danas ulazi u odvjetničku praksu, od pisanja podnesaka do analize sudske prakse, uz potencijal povećanja konzistentnosti, ali i rizik pretjeranog oslanjanja na automatizirane odluke. Posebno naglašava potrebu promjene pravnog obrazovanja kako bi pravnici ostali relevantni u okruženju u kojem se granice između tehnologije, ekonomije i prava ubrzano brišu.

U uvjetima potpune digitalizacije klasični modeli praćenja korištenja djela – poput kolektivnih organizacija koje broje emitiranja na radiju – postaju neprovedivi kada je svaki korisnik istodobno i svojevrsni broadcaster. Vukmir zato smatra da će odgovor nužno biti tehnološki: svako djelo imat će svoj metapodatkovni „otisak“, svojevrsni pametni ugovor koji će moći automatski bilježiti i obračunavati korištenje, iako otvoreno priznaje da nije izvjesno koliko je takav model realno izvediv.