Hrvatska treća po brzini slanja podataka među zemljama slične veličine

Hrvatska se prema najnovijim podacima francuske platforme za mjerenje kvalitete internetskih veza nPerf nalazi među tri najbolje rangirane države usporedive površine kada je riječ o brzini slanja podataka putem fiksnog interneta. U razdoblju od početka srpnja do kraja rujna 2026. godine prosječna izmjerena brzina uploada iznosila je 78,41 Mbps, što je Hrvatskoj osiguralo treće mjesto u skupini država površine između 55.000 i 95.000 četvornih kilometara.

Na prvom mjestu nalazi se Mađarska s prosječnom brzinom slanja podataka od 177,64 Mbps, dok je drugi Portugal sa 135,77 Mbps. Hrvatska je, unatoč znatnom zaostatku za vodećim državama, ostvarila bolji rezultat od Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji bilježe 70,13 Mbps, Češke sa 67,91 Mbps i Srbije sa 65,54 Mbps. Iza njih nalaze se Panama sa 60,32 Mbps, Irska sa 41,72 Mbps, Jordan sa 37,17 Mbps i Austrija sa 32,15 Mbps.

Takav poredak pokazuje da Hrvatska u promatranoj skupini ima relativno dobre rezultate u segmentu koji postaje sve važniji za svakodnevno korištenje interneta. Donedavno se kvaliteta širokopojasnih priključaka prvenstveno povezivala s brzinom preuzimanja podataka, no sve veći broj digitalnih usluga zahtijeva i odgovarajuće brzine njihova slanja. To osobito dolazi do izražaja pri korištenju usluga u javnom oblaku, videokonferencijskih sustava, udaljenog rada i prijenosa velikih multimedijskih datoteka.

Prosječna brzina od 78,41 Mbps u idealnim uvjetima omogućuje slanje datoteke veličine jednog gigabajta za približno 102 sekunde, odnosno manje od dvije minute. Stvarno trajanje prijenosa ovisi o raspoloživoj propusnosti, opterećenju mreže, udaljenom poslužitelju i drugim tehničkim čimbenicima, pa takav rezultat ne znači da svaki korisnik u Hrvatskoj može očekivati jednaku brzinu.

Važnost uploada osobito je izražena u poslovnom okruženju. Tvrtke koje svakodnevno razmjenjuju velike količine podataka, koriste sustave za udaljenu pohranu, izrađuju sigurnosne kopije ili proizvode audiovizualne sadržaje ovise o stabilnim i brzim vezama u oba smjera. Razlika između priključka s nekoliko desetaka i nekoliko stotina megabita u sekundi pri slanju podataka može znatno utjecati na trajanje poslovnih procesa.

Za razumijevanje hrvatskog rezultata važni su i raniji podaci nPerfa o kvaliteti fiksnih mreža domaćih telekomunikacijskih operatora. U godišnjem istraživanju za 2025. godinu najbolju prosječnu brzinu slanja podataka ostvario je Telemach s 88,13 Mbps, ispred A1 Hrvatska s 84,47 Mbps i Hrvatskog Telekoma sa 78,52 Mbps. Iskon je u istom razdoblju ostvario prosječnu brzinu od 37,25 Mbps. Istodobno je A1 Hrvatska zauzela prvo mjesto prema ukupnom rezultatu kvalitete fiksnog interneta, koji osim prijenosnih brzina uključuje latenciju, pregledavanje internetskih stranica i reprodukciju videosadržaja.

Još su izraženije razlike kada se promatraju isključivo optički priključci do korisničkog prostora, odnosno FTTH. Prema nPerfovu istraživanju za 2025. godinu, Telemach je u tom segmentu ostvario prosječni upload od 401,06 Mbps, Hrvatski Telekom 254,17 Mbps, A1 Hrvatska 248,47 Mbps, a Iskon 155,46 Mbps. Ti rezultati pokazuju koliko tehnološka izvedba priključka može utjecati na raspoloživu brzinu slanja podataka.

Važno je pritom razlikovati ukupni prosjek svih mjerenih fiksnih priključaka od rezultata ostvarenih na optičkoj infrastrukturi. Hrvatsko tržište i dalje obuhvaća različite pristupne tehnologije, uključujući optičke i bakrene mreže te druge oblike fiksnog pristupa internetu. Zbog toga nacionalni prosjek ne može u potpunosti prikazati razlike između pojedinih korisnika, operatora i zemljopisnih područja.

Dodatni kontekst daju i podaci Europske komisije o razvoju digitalne infrastrukture. Prema izvješću za 2026. godinu, Hrvatska je po pokrivenosti optičkim priključcima do korisničkog prostora iznad prosjeka Europske unije, ali i dalje postoje značajne razlike između gušće naseljenih područja i ruralnih sredina. Komisija upozorava da je dostupnost mreža vrlo velikog kapaciteta u slabije naseljenim područjima i dalje jedan od glavnih infrastrukturnih izazova.

Razlika između dostupnosti infrastrukture i njezina stvarnog korištenja posebno je važna. Prema istom europskom izvješću, 10,07 posto hrvatskih fiksnih širokopojasnih pretplata ostvarivalo je brzine od najmanje 1 Gbps, dok je prosjek Europske unije iznosio 26,97 posto. Iako je broj takvih priključaka u Hrvatskoj tijekom 2025. snažno rastao, njihova zastupljenost još je znatno manja nego na razini Unije. To pokazuje da izgradnja optičkih mreža sama po sebi ne znači i automatski prelazak korisnika na najbrže dostupne pakete.

Pri tumačenju nPerfovih rezultata treba uzeti u obzir i metodologiju. Platforma prikuplja podatke putem testova koje pokreću sami korisnici na njezinim internetskim stranicama i partnerskim servisima. Prikupljena mjerenja prolaze postupke kontrole i filtriranja rezultata koji bi mogli biti netočni ili nepravilni. Takav pristup omogućuje praćenje stvarnih korisničkih iskustava, ali dobiveni prosjeci ovise o strukturi i broju provedenih testova.

Osim toga, usporedba zemalja prema njihovoj površini predstavlja posebno oblikovanu statističku kategoriju, a ne standardni globalni poredak kvalitete internetskih mreža. Treće mjesto Hrvatske stoga se odnosi isključivo na brzinu slanja podataka među državama obuhvaćenima tom usporedbom. Ono ne znači da Hrvatska ima treći najbrži fiksni internet u Europi ili svijetu, niti da zauzima jednaku poziciju prema drugim pokazateljima kvalitete.

Iako brzina uploada predstavlja važan element kvalitete priključka, za cjelovitu ocjenu potrebno je promatrati i brzinu preuzimanja podataka, latenciju, stabilnost veze, dostupnost mreže te odnos ostvarenih brzina i cijene usluge. Za videokonferencije, internetsko igranje ili rad s udaljenim informacijskim sustavima niska latencija i stabilnost veze mogu biti jednako važne kao njezina propusnost.

Rezultat Hrvatske u trećem tromjesečju 2026. zato je pozitivan pokazatelj razvoja domaćih fiksnih mreža, posebno u dijelu prijenosa podataka prema internetu. Međutim, razlika u odnosu na Mađarsku i Portugal, čije su prosječne brzine znatno više, pokazuje da prostora za daljnje poboljšanje ima. Za hrvatsko telekomunikacijsko tržište pritom neće biti presudno samo povećanje brzina na najmodernijim optičkim priključcima, nego i širenje njihove dostupnosti te veći broj korisnika koji te mogućnosti doista koriste.