Hosting više nije samo zakup resursa

Hosting tržište više se ne može svesti na prostor na disku, procesorske jezgre i dostupnost poslužitelja. „Strojevi su već postali većina interneta“, kako za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info ističe Ivan Čačija, član Uprave tvrtke Info-Impero koji upravlja brandom Fastserver.hr. Više od 53 posto web prometa, prema podacima koje navodi, danas generiraju automatizirani sustavi, što hosting kompanijama donosi i sigurnosni i ekonomski izazov. Svaki zahtjev troši dio računalnih, mrežnih i sigurnosnih resursa, neovisno o tome dolazi li od stvarnog korisnika, legitimnog AI agenta ili zlonamjernog bota.

Zato Čačija smatra da će razumijevanje prometa i odlučivanje o tome što uopće treba pustiti do aplikacije postati jedan od ključnih elemenata moderne hosting infrastrukture. Istodobno se mijenja i ono što poslovni korisnici kupuju: manje ih zanimaju gigabajti i hardver, a mnogo više dostupnost i performanse vlastitog poslovanja. AI dodatno mijenja industriju jer može pomoći u predviđanju anomalija, skaliranju resursa i upravljanju infrastrukturom, ali istodobno stvara novu potražnju za GPU kapacitetima, energijom, hlađenjem i mrežom.

U takvom okruženju Čačija ne vidi budućnost kao izbor između lokalnih pružatelja i globalnih cloud platformi, nego kao kombinaciju privatne, lokalne i javne infrastrukture prilagođene pojedinom opterećenju. Regionalnim pružateljima pritom prednost vidi u blizini korisniku, individualnom pristupu, lokalnoj infrastrukturi i poznavanju regulatornog okruženja. Partnerstvo s Blackwallom Fastserveru donosi mogućnost ranijeg prepoznavanja i zaustavljanja neželjenog prometa, prije nego što on počne trošiti resurse korisničkih aplikacija. Smjer razvoja Fastservera zato vidi u objedinjenoj platformi koja povezuje računalne resurse, pohranu, mrežu, sigurnost, zaštitu prometa, nadzor i automatizaciju.

Više od polovice internetskog prometa danas generiraju automatizirani sustavi i botovi. Kako takva promjena strukture internetskog prometa utječe na hosting kompanije, podatkovne centre i njihove korisnike?

Internet se u posljednjih nekoliko godina značajno promijenio. Danas više ne možemo pretpostaviti da je iza svakog zahtjeva čovjek. Prema posljednjim podacima, više od 53 posto web prometa generiraju automatizirani sustavi. Drugim riječima, strojevi su već postali većina interneta.

Naravno, nije svaki bot loš. Imamo tražilice, monitoring sustave, API klijente, AI crawlere i cijeli niz legitimnih automatiziranih servisa. Međutim, velik dio prometa čine scraping, credential stuffing, brute-force pokušaji, automatizirano iskorištavanje ranjivosti i različiti oblici DDoS napada. Godinu ranije, kada je automatizirani promet činio 51 posto ukupnog web prometa, čak 37 posto ukupnog prometa pripadalo je takozvanim „bad botovima“.

Za hosting kompaniju, a na kraju i za korisnika, problem je vrlo konkretan: svaki request nešto košta. Netko mora prihvatiti konekciju, terminirati TLS, obraditi HTTP zahtjev, možda pokrenuti PHP, napraviti nekoliko SQL upita i vratiti rezultat.

Ako značajan dio tih zahtjeva ne dolazi od stvarnih korisnika, klijent zapravo može plaćati CPU, memoriju, bandwidth i sigurnosne resurse koje troše strojevi koji njegovom poslovanju ne donose nikakvu vrijednost. Zbog toga bot promet više nije samo sigurnosni, nego i ekonomski problem.

Dodatni izazov je što je sve teže razlikovati legitimnog korisnika, legitimnog AI agenta i zlonamjernog bota. Moderni botovi koriste prave browsere, izvršavaju JavaScript, mijenjaju IP adrese i ponašanjem pokušavaju imitirati ljude. Pojavom AI agenata granica će postati još manje jasna.

Zato mislim da će sposobnost razumijevanja prometa, tko pristupa aplikaciji, zašto joj pristupa i treba li taj promet uopće pustiti do nje, postati jedan od ključnih elemenata moderne hosting infrastrukture.

Hosting se nekada promatrao prije svega kroz količinu prostora, procesorske resurse i dostupnost poslužitelja. Danas brzina, latencija, sigurnost i dostupnost infrastrukture izravno utječu na poslovne rezultate. Koliko se promijenilo ono što korisnici zapravo kupuju od hosting kompanije?

Prilično radikalno. Nekada se hosting prodavao kroz gigabajte prostora, količinu prometa i broj e-mail adresa. Danas ozbiljan poslovni korisnik zapravo ne kupuje gigabajte i CPU jezgre. Kupuje dostupnost i performanse vlastitog poslovanja.

Ako imate web trgovinu koja godišnje ostvaruje nekoliko milijuna eura prometa, više nije ključno pitanje košta li hosting 100 ili 300 eura mjesečno. Puno je važnije pitanje koliko vas košta ako je trgovina spora ili nedostupna tijekom najveće prodajne kampanje.

Postoji i vrlo konkretna povezanost između performansi i poslovnog rezultata. Deloitteovo istraživanje pokazalo je da je poboljšanje brzine mobilne stranice od samo 0,1 sekunde bilo povezano s rastom retail konverzije od 8,4 posto i prosječne vrijednosti narudžbe od 9,2 posto. Naravno, to ne znači da će svaki webshop dobiti isti rezultat, ali vrlo dobro pokazuje da milisekunde više nisu samo tehnička metrika.

Volim to objasniti vrlo jednostavno: krajnjeg kupca ne zanima koliko procesora ima server. Njega zanima koliko brzo se otvorio proizvod i je li uspio završiti kupnju. Mislim da hrvatske kompanije to sve više razumiju, posebno one kojima je internet direktan prodajni kanal. Ali još uvijek vidimo paradoks gdje se desetci ili stotine tisuća eura ulažu u digitalni marketing, dok se istodobno pokušava uštedjeti nekoliko desetaka eura mjesečno na infrastrukturi.

Platite Googleu ili Meti da vam dovedu korisnika, a onda ga dočekate sporom web trgovinom. Zato kvalitetnu hosting uslugu danas ne određuje samo hardware. Razliku čine arhitektura, mreža, storage, redundancija, backup, sigurnost, monitoring, vrijeme reakcije i ljudi koji znaju što napraviti kada nešto pođe po zlu.

Umjetna inteligencija i automatizacija mijenjaju gotovo svaki segment IT industrije. Kako AI mijenja samu hosting industriju i način na koji će se upravljati infrastrukturom podatkovnih centara?

AI će hosting industriju promijeniti s dvije strane: koristit ćemo ga za upravljanje infrastrukturom, ali ćemo istodobno morati graditi infrastrukturu koja će izvršavati sve više AI workloadova. Podatkovni centri već danas generiraju ogromnu količinu podataka: CPU i memory metrike, stanje storagea, mrežni promet, latencije, aplikacijske logove i sigurnosne događaje. AI tu može povezivati informacije koje čovjek jednostavno ne može pratiti u realnom vremenu.

Sustav će moći prepoznati anomaliju prije nego što postane incident, predvidjeti povećanje opterećenja, automatski dodati resurse ili premjestiti workload. U sigurnosti je to možda još važnije. Klasičan pristup „ova IP adresa je loša pa ćemo je blokirati“ više nije dovoljan. Moramo analizirati ponašanje prometa i donositi odluke praktički u realnom vremenu.

Mislim da ćemo postupno doći do infrastrukture kojoj ćemo sve više govoriti što želimo postići, a sve manje kako to tehnički napraviti. Platforma će sama odlučivati gdje će workload raditi, koliko mu resursa treba i kada ga treba skalirati. Administrator neće nestati, ali njegova će se uloga promijeniti – manje repetitivnog posla, a više arhitekture, sigurnosti i donošenja odluka.

S druge strane, AI donosi potpuno novu potražnju za infrastrukturom. Više nije riječ samo o CPU-u, RAM-u i storageu. GPU infrastruktura donosi potpuno drugačije zahtjeve prema potrošnji električne energije, hlađenju i mrežnoj infrastrukturi. AI zato neće promijeniti samo software u podatkovnom centru. Promijenit će i način na koji projektiramo sam podatkovni centar.

Tvrtke danas mogu birati između globalnog javnog clouda, lokalnog clouda, dedicated infrastrukture, kolokacije i različitih hibridnih modela. Gdje u takvom okruženju vidite prostor za domaće i regionalne pružatelje hosting i data-centar usluga?

Ne mislim da regionalni pružatelji trebaju pokušavati biti mali AWS ili Azure. Hyperscaleri imaju fantastične platforme i tisuće servisa. Naša prednost je nešto drugo.

To su blizina korisniku, individualni pristup, lokalna infrastruktura, poznavanje regulatornog i poslovnog okruženja te mogućnost da korisnik razgovara direktno s ljudima koji upravljaju njegovom infrastrukturom.

Važna je i predvidljivost troškova. Javni cloud je izvrstan za određene scenarije, ali nije svaki workload idealan za hyperscaler. Sustav koji kontinuirano koristi velike količine CPU-a, RAM-a, storagea i prometa često ima potpuno drugačiju ekonomiju na dedicated ili privatnoj cloud infrastrukturi.

Sve važnija postaju i pitanja lokacije podataka i digitalnog suvereniteta. Za određene korisnike više nije dovoljno znati da su podaci „negdje u Europi“. Žele znati gdje se fizički nalaze, tko ima pristup infrastrukturi, gdje su backupi i pod čijom se jurisdikcijom nalaze. Tu regionalni pružatelji imaju vrlo jasnu ulogu. Ali budućnost ne vidim kao izbor između lokalnog providera ili AWS-a, Azurea i drugih globalnih platformi. Vidim je kao kombinaciju.

Core poslovna aplikacija i baza mogu raditi na privatnoj infrastrukturi u Hrvatskoj, backup na drugoj lokaciji unutar EU-a, CDN i zaštita mogu biti globalno distribuirani, a određeni AI ili analytics workload može koristiti javni cloud.

Poanta nije sve staviti na jednu platformu. Poanta je za svaki workload odabrati infrastrukturu koja za njega ima najviše smisla.

Ušli ste u strateško partnerstvo s Blackwallom. Što vam ono konkretno donosi i koji problem korisnika pokušavate riješiti tom suradnjom?

Blackwall se vrlo prirodno nadovezuje na problem s početka razgovora, a to je internet na kojem sve veći dio prometa više ne generiraju ljudi. Cilj nam je neželjeni promet identificirati i zaustaviti što ranije, prije nego što počne trošiti resurse aplikacije i infrastrukture korisnika.

Implementiramo Blackwall GateKeeper, zaštitni reverse proxy koji se nalazi ispred web infrastrukture i analizira promet prije nego što dođe do same aplikacije. Sustav kombinira analizu ponašanja, signature-based detekciju i heuristiku kako bi razlikovao legitiman promet od botova i drugih prijetnji.

Uz bot management, riječ je o zaštiti od L7 DDoS i brute-force napada te drugim sigurnosnim i performance funkcionalnostima poput WAF-a, rate limitinga, cachiranja, HTTP/3 i TLS 1.3. Nama je posebno zanimljivo što GateKeeper možemo implementirati direktno unutar vlastite infrastrukture. Analiza prometa tako se može odvijati lokalno, na samom ulazu u hosting infrastrukturu. 

Sigurnost se danas pomiče prema rubu infrastrukture. Nema smisla pustiti zlonamjerni request do WordPressa, webshopa ili API-ja, dopustiti mu da pokrene aplikacijski kod, napravi deset SQL upita i potroši CPU, samo da bismo ga na kraju odbili. Najjeftiniji zlonamjerni request je onaj koji nikada nije stigao do aplikacije.

Partnerstvo s Blackwallom zato vidimo i kao dio šire transformacije Fastservera. Hosting kompanija budućnosti neće korisniku prodavati samo virtualni server ili određeni broj CPU jezgri. Morat će ponuditi objedinjenu platformu koja uključuje compute, storage, mrežu, backup, performanse, sigurnost, zaštitu prometa, monitoring i automatizaciju.

Korisnika na kraju ne zanima na kojem našem serveru radi njegova aplikacija. Zanima ga da je brza, dostupna i sigurna. I upravo je to smjer u kojem želimo razvijati Fastserver.