Hlađenje u službi AI revolucije

Potrošnja energije u podatkovnim centrima u 2026. više nije samo operativno pitanje vlasnika infrastrukture, nego sve jasnije postaje regulatorna, investicijska i industrijska tema. Europska komisija navodi da podatkovni centri danas troše oko 1,5 posto ukupne svjetske godišnje potrošnje električne energije, odnosno oko 415 TWh, te da bi se ta potrošnja do 2030. mogla više nego udvostručiti, ponajprije zbog snažnog rasta energetski zahtjevnog akceleriranog računalstva koje se dominantno koristi za AI.

Upravo zato je Europska unija već uvela obvezu praćenja i izvješćivanja o energetskoj učinkovitosti podatkovnih centara, a za drugi kvartal 2026. priprema i širi paket mjera koji uključuje zajedničku europsku shemu ocjenjivanja te daljnji rad na minimalnim standardima učinkovitosti. Drugim riječima, energetska učinkovitost podatkovnih centara izlazi iz domene dobrovoljnih inicijativa i ulazi u prostor mjerljivih obveza, javne usporedivosti i sve strože tržišne odgovornosti.

U takvom kontekstu više nije održivo promatrati AI infrastrukturu kao samo još jednu generaciju serverske opreme. Google navodi da je dramatičan rast potrošnje čipova, od približno 100 W kod ranijih generacija do akceleratora koji prelaze 1000 W, učinio napredno upravljanje toplinom nužnim, a ne opcionalnim. Ista kompanija ističe da nova infrastruktura ide prema gustoći od 100 kW do čak 1 MW po racku, što zorno pokazuje zašto se industrija okreće tekućem hlađenju.

Uptime Institute pritom upozorava da treba izbjeći pojednostavljene zaključke i marketinška pretjerivanja, ali potvrđuje da prelazak s klasičnog zračnog hlađenja na direct liquid cooling omogućuje rad rashladnih sustava na višim temperaturama, što poboljšava uvjete za free cooling i otvara prostor za učinkovitiji povrat topline. To znači da budućnost neće pripasti isključivo jednom tipu rashladne arhitekture, ali je jasno da će tekuće hlađenje, bilo kroz direct-to-chip pristup ili druge oblike, biti ključno za veće AI gustoće.

Sve veći interes izaziva i mogućnost da podatkovni centri iz pasivnih potrošača energije prerastu u aktivne elemente lokalnog energetskog sustava. Europska komisija je krajem ožujka 2026. skrenula pozornost na nova istraživanja prema kojima bi se otpadna toplina AI podatkovnih centara mogla koristiti ne samo za klasične sustave daljinskog grijanja, nego i za dodatne industrijske procese poput pročišćavanja vode i hvatanja ugljika.

IRENA također ističe da je otpadna toplina iz podatkovnih centara vrijedan resurs, osobito u district heating i district cooling mrežama, dok Njemačka kroz svoj zakon o energetskoj učinkovitosti već ide prema strožim pravilima za iskorištavanje viška topline iz novih podatkovnih centara. To potvrđuje da “toplinska simbioza” više nije samo atraktivna ideja za konferencijske prezentacije, nego realan smjer razvoja infrastrukture, osobito ondje gdje postoji razvijena toplinska mreža ili industrijska potražnja za niskotemperaturnom toplinom.

Kad je riječ o pričuvnom napajanju, i tu treba biti precizan. Vodik i gorivne ćelije doista ulaze u razgovor o dekarbonizaciji podatkovnih centara, ali zasad prije svega kroz pilot-projekte, a ne kao potpuno tržišno etablirana zamjena za dizelske generatore. Microsoft je još 2024. najavio europski pilot s ESB-om u Dublinu, u kojem se zeleni vodik koristi za napajanje dijela podatkovnog centra, a cilj je pokazati potencijal takvih sustava u dekarbonizaciji sektora. Drugim riječima, smjer postoji, ali nije točno reći da se dizelski generatori već “polako eliminiraju” na širokoj razini. Preciznije je reći da se otvaraju prve ozbiljne demonstracije alternativnih pričuvnih sustava s nižim emisijama.

Hrvatska možda nije među europskim hyperscale tržištima, ali upravo zato može razmišljati selektivnije i pametnije, primjerice kroz povezivanje budućih podatkovnih centara s lokalnim izvorima obnovljive energije, geotermalnim potencijalom, morskim hlađenjem gdje je to tehnički i prostorno moguće ili s industrijskim i komunalnim sustavima koji mogu preuzeti otpadnu toplinu. U tom smislu podatkovni centar više nije samo “skladište servera”, nego mogući infrastrukturni čvor digitalne i energetske tranzicije. To je i poslovna i regulatorna tema koja će u sljedećih nekoliko godina snažno utjecati na cijenu cloud usluga, lokacijske odluke investitora i konkurentnost europske AI infrastrukture.