Gigavat se gradi u fazama. Odluke iz prve određuju trošak širenja.

Pantheon u Topuskom ulazi u razdoblje u kojem se planovi kapaciteta povezuju s prostornim i okolišnim postupcima. Početkom listopada objavljeno je da će izmjene županijskog prostornog plana uključiti glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu, prema rujanskom rješenju Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Voditelj projekta Mario Gudelj 10. listopada ponovio je cilj početka realizacije tijekom 2027. i puštanja prvih računalnih kapaciteta u pogon 2029.

U takvom projektu najvažnijom smatram odluku što prva faza mora omogućiti budućem zakupcu i koliko se pritom gradi za sljedeće faze. Ta odluka određuje tehničko rješenje, redoslijed nabave i kapital potreban prije početka naplate. Rok predaje zato promatram zajedno sa zahtjevima koje objekt tada mora ispuniti.

Na programu hyperscale AI podatkovnih centara izvan Europe radio sam kao tehnički savjetnik na strani investitora. Rok na koji se moglo osigurati zemljište odredio je koje su lokacije izvedive, a lokacija je zatim odredila cijenu struje iz mreže. Središnje pitanje bilo je kojim redom preuzeti obveze za zemljište, energiju i opremu. Iz tog iskustva izdvajam važnost odluka koje rano sužavaju izbor, dok dio zahtjeva budućeg pogona još ostaje otvoren.

Kapacitet prema potrebama zakupca

Pantheon je javno opisan kao model u kojem investitor osigurava kampus, energetsku infrastrukturu i hlađenje, a računalnu opremu dovode zakupci. Takva podjela opsega isporuke podrazumijeva zajedničko usklađivanje zahtjeva. Izbor računalne opreme utječe na gustoću snage u dvoranama, način hlađenja i mrežno povezivanje. Infrastruktura se projektira godinama unaprijed, dok se konfiguracija opreme može promijeniti prije njezine isporuke.

Priključna snaga određuje energetski okvir lokacije. Komercijalno je relevantan kapacitet koji pojedina faza može predati pod ugovorenim uvjetima napajanja, hlađenja i raspoloživosti. Vezu između te dvije veličine određuju tehničko rješenje i potvrđeni uvjeti priključenja, uključujući moguća ograničenja korištenja snage. Najavljenih 1.000 MW priključne snage, od kojih projekt oko 800 MW predviđa za računalnu opremu, opisuje planirani opseg kampusa. Raspored pojedinih faza određuje kada taj kapacitet može postati predmet isporuke i naplate.

Primjerice, ako zakupac tijekom projektiranja prijeđe na računalnu konfiguraciju veće gustoće, posljedice mogu zahvatiti raspored dvorane, razvod napajanja i sustav hlađenja. Važno je utvrditi što postojeći projekt može prihvatiti i gdje počinje dodatno ulaganje. Prije narudžbe ključne opreme zato bih inzistirao na jasnoj osnovi projektiranja, s definiranim zahtjevima koje infrastruktura treba ispuniti i granicama dopuštenih prilagodbi. Ako zakupac još nije poznat, te se granice postavljaju prema ciljanim vrstama opreme i načinu uporabe.

U tome vidim ulogu IT arhitekture na strani investitora. Zahtjeve budućeg računalnog sustava povezuje s projektantima infrastrukture, nabavom i planom rada objekta. To uključuje razgraničenje odgovornosti za povezivost i pristup opremi te nadzor sustava i postupanje tijekom incidenta. Podjela između investitora, operatora i zakupca mora biti poznata dovoljno rano da se može ugraditi u projekt i ugovore.

Energija i okoliš kao uvjeti projektiranja

Prema procjenama projekta, planirana sunčana elektrana dala bi 550 do 650 GWh godišnje, nešto više od desetine potrošnje punog kampusa od oko 5 TWh. Noću ne proizvodi ništa, a zimi višestruko manje nego ljeti. Odluka o ulaganju zato ovisi o uvjetima pouzdane opskrbe u svakom satu i o tome kako se njezin trošak prenosi u ugovor sa zakupcem.

Konačno rješenje hlađenja još nije odabrano. Iz projekta navode da neće koristiti javnu vodoopskrbu ni vodu iz rijeka te da su u tijeku hidrogeološka istraživanja. Rujansko rješenje Ministarstva glavnu ocjenu prihvatljivosti traži među ostalim zbog mogućih utjecaja na vode, ali ne utvrđuje da će šteta nastati.

Za investitora je izbor hlađenja i IT odluka. Za hlađenje je potreban dio raspoložive priključne snage, pa njegov izbor određuje koliko snage ostaje zakupcima, koliki je trošak rada i koliki se kapacitet može ugovoriti. Ako ishod okolišne ocjene utječe na taj izbor, posljedice se prenose u ugovor sa zakupcem.

Ugovoreni rokovi i dopuštene promjene

Najava prvih kapaciteta 2029. predstavlja vremenski cilj projekta. U planu predaje zakupcima taj se cilj razrađuje kroz pristup dvoranama, montažu opreme i ispunjenje ugovorenih uvjeta uporabe. Dio tih aktivnosti može se preklapati s radovima na objektu. Njihov odnos utječe na troškove obiju strana i na trenutak od kojeg investitor može naplaćivati ugovoreni kapacitet.

Veliki zakupci pritom mogu mijenjati zahtjeve tijekom razvoja. To je poslovna okolnost koju ugovor mora moći obuhvatiti. Promjena računalne konfiguracije može opravdati novi raspored predaje, uz dogovor o dodatnim radovima i troškovima. Razlikovao bih takvu usuglašenu promjenu od kašnjenja u ispunjenju nepromijenjene obveze. Predvidljivost se postiže pravilima prema kojima se izmjena odobrava, vrednuje i unosi u raspored.

Prije predaje dokazuje se da ugovorena infrastruktura radi kao cjelina, uključujući ponašanje pri kvaru i planiranom održavanju. Opseg ispitivanja mora odgovarati preuzetim obvezama. Operativna primopredaja obuhvaća i dokumentaciju, pristupe, obučene ljude te jasnu podjelu odgovornosti nakon početka rada. Taj dio projekta određuje može li zakupac pouzdano koristiti ono što preuzima.

Tehnički i komercijalni pregled zato moraju povezati ugovore o priključenju, gradnji i zakupu. Uz raspoloživi kapacitet i rok predaje, uspoređuju se kriteriji prihvata, dopuštene promjene i posljedice odgode. Obveze prema zakupcu mogu biti šire od onoga što investitor može potraživati i naplatiti od izvođača ili dobavljača. Razliku je potrebno prepoznati prije nego što postane trošak projekta.

Postupci i radovi izvan neposredne kontrole investitora dio su tog rasporeda. Prema javnoj izjavi od 10. listopada, sklapanje ugovora o priključenju s HOPS-om još je bilo među sljedećim koracima. Za upravljanje ulaganjem važno je koje se obveze mogu preuzeti u pojedinoj fazi pripreme, a koje ovise o potvrđenom priključenju i dozvolama. Jasna koordinacija javnih tijela i pravodobne odluke olakšavaju takvo planiranje. Trajanje okolišnog postupka u njega ulazi kao pretpostavka s vremenskom rezervom.

Prva faza određuje prostor za sljedeće

Dio zajedničke infrastrukture mora postojati prije prve predaje kapaciteta zakupcu, iako je namijenjen većem broju faza. Preostala ulaganja mogu pratiti potražnju. Smatram da je upravo granica između tih dviju skupina jedna od najvažnijih odluka za investitora. Prerano izgrađen kapacitet veže kapital bez odgovarajućeg prihoda. Premala priprema za proširenje može poslije tražiti skuplje zahvate u objektu koji već radi.

Mogućnost proširenja ima konkretnu tehničku vrijednost kada se nova dvorana može priključiti i ispitati uz očuvanje ugovorenih uvjeta postojećim zakupcima. Prostor za dodatnu opremu, razdvajanje sustava i redoslijed radova zato se razmatraju već u prvoj fazi. Financijska procjena zatim pokazuje koliko ta priprema košta danas i pod kojim se pretpostavkama opravdava u kasnijem razvoju.

U modelu ulaganja želio bih vidjeti i posljedice kasnije predaje prve faze ili sporijeg ugovaranja sljedeće. Takav scenarij pokazuje koliko novca ostaje vezano u zajedničkoj infrastrukturi i koliko dugo projekt može podmirivati obveze prije očekivanih prihoda. Tehničke pretpostavke pritom određuju koji se trošak zaista može odgoditi.

Vrijednost dobro postavljene prve faze vidim u tome da može ispuniti obveze prema prvom zakupcu i omogućiti sljedeće ulaganje bez nepotrebnog preuređenja. Za mene je zato presudno što danas opravdava nepovratnu obvezu, a gdje mogućnost prilagodbe još vrijedi više. O toj procjeni ovise trošak budućeg širenja i mogućnost prihvata novih zakupaca.

Janko Pazman, osnivač i direktor GMT Systems B.V., Amsterdam