Generacija Z najviše koristi društvene mreže, ali najviše vjeruje tradicionalnim medijima

Hrvatska udruga digitalnih izdavača objavila je rezultate opsežnog istraživanja o navikama korištenja medija, povjerenju u izvore informacija i medijskoj pismenosti Generacije Z. Istraživanje je provedeno uz potporu Agencije za elektroničke medije na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1.000 mladih u dobi od 16 do 30 godina, a pokazuje izražen paradoks digitalne generacije: mladi najviše konzumiraju sadržaj na društvenim mrežama, ali najveće povjerenje i dalje daju tradicionalnim hrvatskim medijima.

Nalazi istraživanja potvrđuju da su društvene mreže i video platforme postale dominantan kanal informiranja mladih. Društvene mreže nekoliko puta dnevno za informiranje koristi 68,9 posto ispitanika, dok tradicionalne medije, poput online portala i televizije, nekoliko puta dnevno prati 34 posto pripadnika Generacije Z. Radio nekoliko puta dnevno koristi 13,8 posto ispitanika, a tisak samo 5 posto, što potvrđuje snažan generacijski pomak prema digitalnoj konzumaciji sadržaja.

No kada se umjesto učestalosti korištenja mjeri povjerenje, slika se bitno mijenja. Generacija Z najviše vjeruje upravo onim kanalima koje koristi rjeđe: radiju, tisku, televiziji i online portalima. Najmanje povjerenja imaju u TikTok i sadržaj influencera, iako se upravo takav sadržaj među mladima najčešće konzumira. U izravnoj usporedbi hrvatski mediji ostvaruju najvišu razinu povjerenja, slijede društvene mreže, dok se influenceri nalaze na posljednjem mjestu.

Istraživanje pokazuje i da povjerenje u pojedini medijski portal u velikoj mjeri prati njegovu čitanost. Portali koji se više čitaju ujedno uživaju i veću razinu povjerenja, što upućuje na važnost prepoznatljivosti medijskog brenda, kontinuiteta rada i navike publike. Za izdavače to znači da vjerodostojnost u digitalnom okruženju nije rezultat samo pojedinačnih objava, nego dugoročnog odnosa s publikom.

Kada je riječ o povjerenju u vijesti na hrvatskim portalima, mladi najviše vrednuju kvalitetu sadržaja i transparentnost izvora. Na društvenim mrežama glavni čimbenik povjerenja su argumentiranost i provjerenost informacija, dok se kod influencera najviše cijeni kvaliteta i argumentiranost sadržaja, a znatno manje broj pratitelja. Među kategorijama influencera najveće povjerenje imaju oni koji se bave edukativnim i znanstvenim sadržajem.

HUDI-jevo istraživanje pokazuje i da Generacija Z sebe uglavnom doživljava kao medijski pismenu generaciju. Razliku između vijesti, komentara i oglasa razumije, prema vlastitoj procjeni, 77,6 posto ispitanika, dok ih je 76 posto svjesno da algoritmi utječu na sadržaj koji im se prikazuje. Znanje o medijima i provjeri informacija najčešće stječu samostalnim istraživanjem, pri čemu su društvene mreže kao izvor znanja gotovo izjednačene sa školom i fakultetom.

Kultura dijeljenja sadržaja među mladima relativno je odgovorna. Prema istraživanju, 65,1 posto ispitanika uvijek ili često provjerava istinitost vijesti prije nego što ih podijeli. Kada se sadržaj ipak dijeli bez provjere, glavni okidač najčešće nije politički ili osobni motiv, nego emocionalna reakcija na sadržaj. Mladi su skloniji dijeliti vijesti koje su im zanimljive, šokantne ili zabavne, što potvrđuje važnu ulogu emocija u širenju informacija u digitalnom prostoru.

Najvažniji nalaz istraživanja odnosi se na raskorak između svijesti i ponašanja. Generacija Z snažno prepoznaje opasnost dezinformacija. Mladi smatraju da društvene mreže ubrzavaju njihovo širenje, da influenceri imaju snažan utjecaj na formiranje mišljenja mladih te da bi trebali snositi odgovornost za širenje netočnih informacija. Istodobno postoji jasan konsenzus o važnosti provjere činjenica.

Fact-checking korisnim alatom za suzbijanje dezinformacija smatra 79,5 posto ispitanika, dok 79 posto drži da bi provjera činjenica trebala biti obvezan dio novinarskog izvještavanja. Uz to, 79,2 posto ispitanika podržava uvođenje edukacije o fact-checkingu za učenike i studente. Ipak, kada se promatra stvarno ponašanje, vidljiv je znatan jaz: samo 10,9 posto pripadnika Generacije Z uvijek koristi metode provjere činjenica, dok dodatnih 26,3 posto to čini često. Oni koji provjeravaju informacije najčešće se oslanjaju na opće internetske tražilice, dok su specijalizirani alati za provjeru činjenica i dalje marginalno zastupljeni.

U kontekstu sve složenijeg digitalnog ekosustava i rastuće važnosti vjerodostojnog sadržaja, HUDI je proširio djelovanje svoje dosadašnje radne skupine za fact-checking, koja od sada nosi naziv Radna skupina za integritet sadržaja. Promjena naziva odražava širi mandat skupine, koja će se baviti očuvanjem vjerodostojnosti sadržaja, praćenjem i analizom utjecaja umjetne inteligencije na sadržaj, prepoznavanjem i suzbijanjem dezinformacija te razvojem smjernica i praksi za odgovorno stvaranje sadržaja na digitalnom tržištu.

Za predsjednicu Radne skupine za integritet sadržaja izabrana je dr. sc. Marija Slijepčević, koja ističe da integritet sadržaja postaje jedno od ključnih pitanja digitalnog informacijskog prostora.

„Integritet sadržaja danas postaje jedno od ključnih pitanja digitalnog informacijskog prostora. Provjera činjenica njegov je važan dio, ali jednako su važni transparentnost, odgovorna primjena umjetne inteligencije i očuvanje povjerenja publike. Vjerujem da će radna skupina ostati mjesto suradnje stručnjaka iz različitih područja te razvoja konkretnih preporuka i dobrih praksi za hrvatski medijski prostor”, izjavila je dr. sc. Marija Slijepčević.

Cilj istraživanja bio je ispitati stavove i ponašanja Generacije Z vezana uz korištenje medija, povjerenje u medije i medijsku pismenost. Istraživanje je provedeno online metodom na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1.000 ispitanika u dobi od 16 do 30 godina, regrutiranih putem online panela, u razdoblju od 19. ožujka do 7. travnja 2026. godine. Upitnik je obuhvatio module o korištenju i povjerenju u izvore informacija, medijskoj pismenosti, stavovima o fact-checkingu te poznavanju platforme „Točno tako” i kampanje „Važno je znati kad se plati”.

Rezultati istraživanja jasno pokazuju da Generacija Z nije nekritična prema digitalnom sadržaju, ali da postoji velik prostor za jačanje stvarnih navika provjere informacija. Za medijske izdavače to otvara važnu priliku: mladi i dalje prepoznaju vrijednost vjerodostojnih medija, no očekuju kvalitetan, argumentiran, transparentan i digitalnom okruženju prilagođen sadržaj. Upravo u tom prostoru tradicionalni mediji, digitalni izdavači i edukativne inicijative mogu imati ključnu ulogu u jačanju medijske pismenosti i povjerenja u informacije.