Europsko tržište korištenog softvera vrijedi oko 200 milijuna eura

Forscope se pozicionira kao specijalizirani softverski broker u srednjoj i istočnoj Europi (CEE), s poslovanjem u devet zemalja, s ciljem da organizacijama osigura potpuno legalne softverske licence po znatno nižim cijenama nego kod klasičnih kanala, pojašnjava za ICTbusiness Media i ICTbusiness.info Jakub Šulák i dodaje kako dana cjelokupno tržište rabljenog odnosno korištenog softvera danas vrijedi više od 200 milijuna eura.

U Europskoj uniji postoji jasno definirano „pravo iscrpljenja“. To znači da kada Microsoft ili bilo koji proizvođač jednom stavi softver na tržište i on bude plaćen, daljnja preprodaja se ne može zabraniti.

„Postoje uvjeti – primjerice, da se softver više ne koristi od strane prvog vlasnika – ali kada su oni ispunjeni, transakcija je potpuno legalna. To je isto kao s automobilima: kada ga kupite, Volkswagen vam ne može zabraniti da ga kasnije prodate. Sekundarno tržište zapravo pomaže i primarnom, jer korisnici lakše prelaze na nove tehnologije kada znaju da staru licencu mogu prodati i time osloboditi sredstva“, pojašnjava Šulák.

Kada govori kako je sve počelo ističe da bi volio bih reći da je ideja bila njegova, ali zapravo nije jer je posao je počeo u Ujedinjenom Kraljevstvu prije 20 godina kao studentski projekt. Dvojica studenata zapitala su se – ako se može preprodavati auto, zašto ne i softver.

„Otišli su čak u Microsoftovo sjedište u Londonu po popis korisnika s enterprise ugovorima. Nakon toga kontaktirali su velike institucije, poput Lloyds Banke, i pitali ih imaju li višak licenci. Tako je krenula priča. Vidjevši kako se taj model razvija u Zapadnoj Europi, odlučio sam ga pokrenuti u srednjoj i istočnoj Europi“, ističe Šulák.

Preko vlastitih kanala i partnerstava, Forscope kupuje tzv. rabljene softverske licence (software koji je već bio kupljen od strane neke organizacije, ali više nije u upotrebi) i redistribuira ih zainteresiranim korisnicima (tvrtkama, institucijama) uz dokumentiranu povijest, pravnu provjeru i usklađenost s licencnim pravilima. U ponudi su razni popularni softverski paketi i platforme — od Microsoft licenci (OS, Office, serveri), preko proizvoda za dizajn i inženjering (Autodesk suite, 3ds Max) pa do virtualizacije (npr. VMware).

Sam poslovni model on opisuje vrlo jednostavnim i dodaje kako na tržištu postoje tri opcije kupnje softvera no samo su dvije legalne. Prva je kupnja direktno od proizvođača, druga na sekundarnom tržištu, a treća – nažalost – od prevaranata koji nude samo ključ, ali ne i licencu.

„A ključ bez licence vrijedi kao i ključ od auta bez samog vozila – otključati možete, ali nemate pravo koristiti. Zato puno ulažemo u edukaciju kako bismo kupcima objasnili razliku i omogućili im da budu sigurni u ono što kupuju“, pojašnjava Šulák.

Na upit ICTbusiness Media i ICTbusiness.info on ističe kako procjenjuje da u Hrvatskoj, oko 40 posto poslovnih korisnika zna da sekundarno tržište postoji, ali mnogi još uvijek nisu dovoljno informirani.

„Naš najveći konkurent nije proizvođač ni distributer, već – neinformiran kupac. Zato kažemo da su naši prodavači više učitelji nego trgovci. Veliki proizvođači guraju pretplate jer im donose stabilan prihod, ali korisnici ih ne prihvaćaju uvijek dobro. Primjer je VMware koji je nakon akvizicije Broadcoma izgubio mnogo klijenata upravo zbog visokih cijena i obveznih pretplata. Financijski direktori također nisu sretni jer pretplate stvaraju stalne troškove, a u kriznim trenucima – kao u vrijeme pandemije – hoteli i druge tvrtke nisu imali ni za osnovne alate. Zato će i dalje postojati otpor i mislim da će sekundarno tržište rasti. Osim toga, vidimo i trend povratka dijela poslovanja iz oblaka na vlastitu infrastrukturu zbog naglog rasta troškova“, pojašnjava Šulák.

Kako sam ističe rade i s gradovima poput Karlovca, ali i drugim jedinicama lokalne uprave i samouprave, ali i s poliklinikama, bolnicama.

„Javne institucije često se boje jer im je odgovornost velika, ali uz našu pomoć mogu sigurno nabaviti rabljene licence, uštedjeti značajna sredstva i ta sredstva preusmjeriti u društveno korisne projekte – primjerice u nova školska igrališta ili bolničku opremu“, zaključuje Šulák.