Europska komisija tuži pet članica EU zbog nepoštivanja Zakona o digitalnim uslugama

Europska komisija (EK) podnijela je tužbu protiv Češke, Španjolske, Cipra, Poljske i Portugala zbog neprovođenja ključnih odredbi Zakona o digitalnim uslugama (DSA – Digital Services Act), što predstavlja ozbiljno kršenje europskog zakonodavstva u području digitalne regulative.

Prema objavi Komisije, države članice nisu ispunile obvezu imenovanja i osnaživanja nacionalnih koordinatora za digitalne usluge (DSC – Digital Services Coordinators), koji imaju središnju ulogu u nadzoru i provedbi DSA-a. U skladu s uredbom, svaka država mora imenovati najmanje jednog nacionalnog koordinatora, osigurati mu zakonske ovlasti za djelovanje, i donijeti nacionalna pravila o kaznama za kršenje DSA-a.

Poljska uopće nije imenovala ni ovlastila DSC-a, dok su preostale četiri zemlje doduše imenovale koordinatore, ali im nisu dale odgovarajuće zakonske ovlasti potrebne za nadzor i provedbu DSA-a. Također, nijedna od pet članica nije donijela pravni okvir o sankcijama za kršenje ovog europskog zakona – što je jedna od ključnih obveza u njegovoj provedbi.

Europska komisija navodi da je već tijekom 2023. uputila službene opomene tim državama, a zatim i obrazložena mišljenja – što je druga faza u postupku za povredu prava EU. Kako zemlje nisu poduzele korektivne mjere, Komisija ih sada upućuje Sudu Europske unije.

EK ističe kako su DSC-i ključni za učinkovito provođenje DSA-a jer nadziru platforme, osiguravaju zaštitu korisničkih prava i prate uklanjanje nezakonitog sadržaja, surađujući s Komisijom i drugim nacionalnim tijelima. Bez njihova imenovanja i osnaživanja, nemoguće je jamčiti ujednačenu primjenu Zakona o digitalnim uslugama unutar Unije.

Zakon o digitalnim uslugama (DSA), koji je stupio na snagu 2022., predstavlja jedan od temelja nove europske digitalne regulative uz Zakon o digitalnim tržištima (DMA). DSA se odnosi na sve internetske posredničke usluge koje povezuju potrošače s robom, uslugama ili sadržajem – uključujući platforme poput Googlea, Mete (Facebook, Instagram), Amazona i TikToka.

DMA ključni ciljevi uključuju zaštitu korisnika od nezakonitog sadržaja (poput govora mržnje ili lažnih informacija), transparentnost algoritama i oglašavanja, obveze velikih platformi da omoguće bolju kontrolu korisnicima nad vlastitim podacima, te snažnije mehanizme nadzora i sankcija.

Države članice imale su rok do 17. veljače 2024. za usklađivanje nacionalnih propisa s DSA-om, uključujući uspostavu i operativno osposobljavanje nacionalnih DSC-a. Europska komisija ima ovlasti za izravni nadzor nad vrlo velikim internetskim platformama (VLOP-ovima), ali nadzor nad ostalima ovisi o kapacitetima nacionalnih koordinatora.

Kazne za kršenje DSA-a mogu doseći i do 6 posto globalnog godišnjeg prihoda platforme, što predstavlja znatno oštrije sankcioniranje u odnosu na prethodne mehanizme.

Ovo je još jedan primjer odlučnosti EK da osigura jedinstvenu digitalnu regulativu unutar EU, ali i upozorenje da neprovedba pravila neće biti tolerirana, osobito u kontekstu rasta utjecaja digitalnih platformi na društvo, tržište i demokratske procese.

Uputa Komisije Sudu Europske unije može dovesti do financijskih kazni za države koje krše svoje obveze, uključujući dnevne penale sve dok se ne usklade s propisima. Postupak pred Sudom EU može trajati mjesecima, no šalje jasnu poruku svim članicama: implementacija europske digitalne regulative nije opcionalna, već pravno obvezujuća.

Osim reputacijskog rizika za dotične države, kašnjenje u uspostavi DSC-a usporava operativnu primjenu DSA-a, što potencijalno šteti korisnicima u tim državama – jer se ne provodi nadzor nad platformama, niti postoji odgovorno tijelo kojem se građani mogu žaliti zbog kršenja digitalnih prava.

Također, fragmentacija u provedbi pravila slabi jedinstveno digitalno tržište EU-a, jer stvara neujednačene uvjete poslovanja za digitalne platforme koje posluju u više članica. To je posebno važno u kontekstu nadzora nad velikim platformama kao što su X (bivši Twitter), Meta, TikTok, Google i druge, koje imaju milijune korisnika diljem EU.

Od stupanja DSA-a na snagu, Komisija je već pokrenula službene istrage protiv nekoliko velikih platformi, uključujući TikTok, X i AliExpress, zbog sumnje da ne uklanjaju dovoljno brzo nezakoniti sadržaj, ne osiguravaju transparentnost algoritama ili ne pružaju dovoljno informacija korisnicima o oglasima.

Upravo zbog nepostojanja osposobljenih DSC-a u nekim državama, Komisija mora preuzimati veći dio provedbe umjesto da se oslanja na koordinaciju s nacionalnim tijelima. To opterećuje institucije EU-a i pokazuje da se decentralizirani model nadzora – jedan od temelja DSA-a – još ne provodi učinkovito.

Istovremeno, unutar Europske komisije i Europskog parlamenta raspravlja se o dodatnim zakonima, poput Zakona o transparentnosti političkog oglašavanja i Zakona o kibernetičkoj otpornosti, koji bi dodatno proširili digitalnu regulaciju – što čini funkcionalne DSC-eve još važnijima u provedbenom sustavu.

EU je s DSA-om i DMA-om postala globalni predvodnik u digitalnoj regulaciji, pri čemu se njeni modeli nadzora sada promatraju kao uzor u zemljama kao što su Kanada, Australija, Japan i Brazil. Međutim, neujednačena provedba unutar same EU dovodi u pitanje vjerodostojnost tog vodstva.

Ako države članice ne uspostave operativne koordinatore, to bi moglo potaknuti tehnološke gigante da testiraju granice propisa, tražeći „regulatorne rupe“ u slabijim jurisdikcijama, čime bi se narušila temeljna svrha DSA-a – zaštita građana i poštenih poslovnih uvjeta u cijeloj Uniji.

Odluka Komisije da pokrene tužbu protiv Češke, Španjolske, Cipra, Poljske i Portugala pokazuje njezinu odlučnost da obrani mehanizme europskog digitalnog suvereniteta. No, istovremeno otkriva slabosti u nacionalnim administracijama koje nisu uspjele organizirati institucionalnu provedbu zakona koji su već usvojili.

Pitanje više nije želi li EU regulirati digitalni prostor, već može li to provesti brzo, učinkovito i koordinirano. U suprotnom, svi korisnici i poduzeća na jedinstvenom tržištu snosit će posljedice neujednačene zaštite i regulatorne nesigurnosti.