EU ulaže 525 milijuna eura u dizajn čipova

Europska komisija pokrenula je program vrijedan 525 milijuna eura za razvoj novih europskih tvrtki koje projektiraju čipove. Od tog iznosa 440 milijuna eura predviđeno je za potpore komercijalnim projektima, a 85 milijuna za Europsku platformu za dizajn čipova, koja malim tvrtkama treba otvoriti pristup skupim alatima i proizvodnji.

Komisija procjenjuje da europske kompanije ostvaruju manje od jedan posto globalnog prihoda u segmentu dizajna čipova. Europa ima snažna istraživanja, automobilsku i industrijsku elektroniku te proizvođače opreme, ali mali broj mladih dizajnerskih kuća koje mogu financirati put od arhitekture do funkcionalnog čipa i masovne proizvodnje.

Platforma treba objediniti pristup alatima za elektronički dizajn, tehničkim uslugama, provjerenim blokovima intelektualnog vlasništva i proizvodnim kapacitetima. Ti resursi čine velik dio početnog troška: licence za alate, projektni kompleti za proizvodni proces (PDK) i probne proizvodne serije često su izvan dosega startupa prije nego što imaju kupca.

Potpore od 440 milijuna eura trebale bi pomoći kompanijama da prototip pretvore u proizvod spreman za tržište. Komisija još nije objavila cjelovit raspored natječaja, gornji iznos po projektu ni udio privatnog sufinanciranja. Bez tih podataka nije moguće procijeniti koliko će dizajnera dobiti podršku i koliki će dio novca završiti u pojedinoj vrsti čipa.

Program je dio Europskog akta o čipovima i povezuje se s pilot-linijama i novim proizvodnim ulaganjima. Logika je da europske tvornice neće dugoročno biti održive bez domaće potražnje. Više lokalnih dizajnera može rezervirati kapacitet za specijalizirane procesore, energetske komponente, senzore i akceleratore koji odgovaraju europskoj industriji.

Dijeljenje alata i IP-a smanjuje ulazni trošak, ali otvara pitanja licenciranja, zaštite poslovnih tajni i kompatibilnosti s različitim proizvodne procesima. Startup mora znati smije li isti blok koristiti u više proizvoda, tko odgovara za pogrešku i može li dizajn kasnije premjestiti u drugu tvornicu ako se promijene cijena ili dostupnost.

Komisija inicijativu predstavlja kao odgovor na američke i kineske programe, ali 525 milijuna eura nije usporedivo s ukupnim državnim subvencijama za tvornice. Cilj je uži: povećati broj održivih dizajnerskih kompanija i stvoriti narudžbe za europsku proizvodnju. Uspjeh će se mjeriti čipovima koji dođu do serijske proizvodnje i prihoda, ne brojem prijavljenih projekata.

Prvi konkretni pokazatelji bit će uvjeti poziva za 440 milijuna eura, popis dostupnih alata i blokova intelektualnog vlasništva te cijene pristupa proizvodnim serijama. Komisija će morati objaviti i način na koji će platforma pratiti korištenje javnog novca, vlasništvo nastalog dizajna i broj projekata koji iz prototipa prelaze u komercijalnu proizvodnju.

Put do komercijalnog čipa uključuje provjeru funkcionalnosti, fizički raspored, simulacije potrošnje i vremena, izradu maski, probnu proizvodnju, pakiranje i testiranje. Pogreška otkrivena nakon tape-outa može zahtijevati novu seriju i višemjesečni zastoj. Zajednička platforma može startupima dati pristup iskusnim inženjerima i provjerenim komponentama, čime se smanjuje vjerojatnost skupog ponavljanja, ali ne uklanja tržišni rizik da proizvod nema dovoljno kupaca.

Javni program mora izbjeći financiranje velikog broja sličnih projekata bez puta do proizvodnje. Korisni kriteriji uključuju pismo namjere kupca, dostupnost odgovarajućeg procesa, plan pakiranja, trošak po komadu i sposobnost tima da podržava čip nakon prodaje. Za europsku proizvodnju posebno je važno hoće li potpomognuti dizajni koristiti domaće pilot-linije i ugovorne proizvođače čipova ili će zbog cijene i roka završiti u azijskim tvornicama.

Platforma bi trebala smanjiti i fragmentaciju nacionalnih programa. Startup koji pristupa zajedničkim alatima i proizvodnim linijama ne bi morao graditi zaseban odnos u svakoj državi, dok ulagači lakše uspoređuju tehničku zrelost projekata. Komisija ipak mora osigurati da administrativni postupak ne traje dulje od komercijalnog razvojnog ciklusa, jer se procesi, IP blokovi i ciljna tržišta mijenjaju brže od višegodišnjih programa.