Elektrifikacija može donijeti Europi 250 milijardi eura ušteda godišnje

Schneider Electric objavio je novo izvješće koje naglašava da bi ubrzana elektrifikacija mogla postati ključni pokretač gospodarske i energetske transformacije Europe. Prema analizi, Europska unija godišnje troši oko 380 milijardi eura na uvoz energije, pri čemu gotovo 60 posto potreba dolazi iz inozemstva. Ubrzani prijelaz na elektrificirano gospodarstvo, praćen razvojem lokalnih proizvodnih i prosumerskih inicijativa, mogao bi smanjiti tu ovisnost, otvoriti do milijun novih radnih mjesta te uštedjeti do 250 milijardi eura godišnje do 2040. godine.

Unatoč tehnološkom napretku i dostupnim rješenjima, elektrifikacija u Europi već deset godina stagnira na razini od samo 21 posto, što je čak deset postotnih bodova manje nego u Kini, gdje se taj proces odvija ubrzanim tempom. Uz to, cijena energije za kućanstva u EU doseže prosječno 0,27 eura po kilovatsatu - gotovo dvostruko više nego u Sjedinjenim Američkim Državama i više nego trostruko u odnosu na Kinu. Drugim riječima, europski građani plaćaju znatno više za svoje osnovne energetske potrebe, dok pritom ovisnost o fosilnim gorivima i dalje opterećuje proračune i usporava zelenu tranziciju.

Izvješće „Europska energetska sigurnost i konkurentnost - ubrzanje elektrifikacije“ upozorava da se kontinent suočava s energetskim trilemom - potrebom da se istodobno osiguraju pristupačne cijene, pouzdana opskrba i održivost. Iako su emisije stakleničkih plinova smanjene za 37 posto u odnosu na 1990. godinu, ovisnost o uvozu fosilnih goriva i dalje predstavlja najveću prepreku stvaranju otpornog energetskog sustava.

Velike su razlike i među državama članicama. Nordijske zemlje prednjače u elektrifikaciji prometa i zgrada, južnoeuropske zemlje bilježe napredak u građevinskom sektoru, dok zapadna i srednja Europa ubrzano razvijaju industrijsku elektrifikaciju i prosumer modele, koji potrošače pretvaraju u proizvođače energije. Takve prakse, navodi se u izvješću, presudne su za jačanje konkurentnosti na globalnom tržištu i za smanjenje energetske ovisnosti Europe.

Schneider Electric u istraživanju predlaže niz konkretnih mjera koje bi mogle ubrzati prijelaz na elektrificirano gospodarstvo. Ključne preporuke uključuju smanjenje razlike u cijeni između električne energije i prirodnog plina reformom porezne politike i postupnim ukidanjem subvencija za fosilna goriva. Nadalje, potrebno je olakšati pristup financiranju i kapitalu, posebno malim i srednjim poduzećima, te usmjeriti sredstva iz sustava trgovanja emisijama i inovacijskih fondova prema projektima elektrifikacije.

Izvješće također naglašava važnost jačanja lokalnih tržišta i održivog razvoja - od obvezne elektrifikacije novih zgrada i industrijskih postrojenja, preko ubrzane implementacije toplinskih pumpi i električnih vozila, do poticanja lokalne proizvodnje energije i stvaranja pametnih zajednica. Dodatno se preporučuje ubrzanje procesa standardizacije te poticanje europske industrije kroz održivu javnu nabavu i podršku inovacijama kako bi se ekonomske koristi zadržale unutar kontinenta.

Laurent Bataille, izvršni potpredsjednik za europske operacije Schneider Electrica, istaknuo je da je riječ o jednom od najopsežnijih istraživanja o elektrifikaciji Europe do danas. „Elektrifikacija nije samo nužnost za postizanje klimatskih ciljeva, već i temelj buduće gospodarske otpornosti, energetske neovisnosti i industrijske konkurentnosti. Tehnologije su spremne, postoji konkretan potencijal, a sada je ključna politička volja i angažman poslovnog sektora kako bi se prekinula višegodišnja stagnacija. Europa mora djelovati brzo, jer elektrifikacija donosi istovremeno i ekonomske i okolišne koristi“, poručio je Bataille.

Prema procjenama iz izvješća, potencijal krovnih solarnih instalacija u Europskoj uniji prelazi 1.000 gigavata - deset puta više od trenutačno instaliranih kapaciteta. Time se potvrđuje da Europa ima resurse, znanje i tehnologiju, ali joj nedostaje dovoljno političke i regulatorne odlučnosti da ubrza prijelaz prema održivijem energetskom modelu koji bi dugoročno osigurao stabilnost, niže troškove i veći stupanj energetske samodostatnosti.