ECB želi novac na blockchainu

Europska središnja banka trebala bi novac središnje banke i dio operacija monetarne politike prenijeti u blockchain okruženje, rekla je članica Izvršnog odbora Isabel Schnabel 28. kolovoza na simpoziju u Jackson Holeu. Reuters je govor objavio u 18:02 po zagrebačkom vremenu, a ključni je razlog očuvanje uloge javnog novca dok financijska imovina sve više prelazi na distribuirane digitalne knjige.

Schnabel ne predlaže da ECB jednostavno prihvati postojeće kriptoimovine. Njezin je prijedlog da se rezerve i namira središnje banke učine dostupnima u tokeniziranom sustavu u kojem se trguje obveznicama, fondovima i drugom imovinom. Time bi konačna naplata i dalje počivala na novcu bez kreditnog rizika privatnog izdavatelja. To je temelj razlike između javne namire i privatnog tokena.

Tokenizacija pretvara pravo na novac ili imovinu u digitalni zapis kojim se može upravljati programskim pravilima. Distribuirana knjiga omogućuje da više sudionika vidi i potvrđuje stanje bez zasebnog usklađivanja svake interne baze. Korist se pojavljuje samo ako pravni naslov, identitet sudionika i konačnost namire vrijede jednako izvan koda i u njemu.

Za monetarnu politiku Schnabel vidi mogućnost bržeg pružanja likvidnosti u tržišnom stresu. Pametni ugovor mogao bi automatski provjeriti prihvatljivost kolaterala, primijeniti različite kamatne stope i izvršiti namiru kada su uvjeti ispunjeni. Automatizacija skraćuje ručne korake, ali pogrešno pravilo može jednako brzo proširiti operativnu pogrešku kroz cijeli sustav.

ECB želi spriječiti da privatni stablecoini postanu zadani novac tokeniziranih tržišta. Stablecoin održava vrijednost vezivanjem uz euro ili dolar, ali nosi rizik pričuve, upravljanja i izdavatelja. Ako se velika količina financijske aktivnosti namiruje isključivo privatnim tokenima, središnja banka teže prenosi likvidnost i kamatnu politiku na tržište.

Jedna mogućnost je jedinstvena europska knjiga na kojoj bi se namirivali novac središnje banke, privatni bankovni novac i financijska imovina. Schnabel je kao usporedbu navela južnokorejski projekt Hangang. Jedna platforma smanjuje potrebu za mostovima između sustava, ali koncentrira upravljanje, tehnički rizik i političke odluke o pristupu.

Drugi pristup povezuje više knjiga koje mogu razmjenjivati poruke i izvršavati transakcije preko zajedničkih standarda. Takva arhitektura ostavlja više prostora bankama, burzama i pružateljima tehnologije, ali otvara problem interoperabilnosti. Transakcija je sigurna samo koliko i najslabija veza između identiteta, poruke, kolaterala i konačne namire na drugoj platformi.

ECB već vodi projekt Pontes, koji bi distribuirane knjige trebao povezati s postojećom infrastrukturom Eurosustava za plaćanja i vrijednosne papire. Pontes je zamišljen kao most prema današnjim sustavima, a ne kao njihova trenutačna potpuna zamjena. Time se omogućuju pilot-usluge bez prekida mehanizama koji svakodnevno prenose velike iznose između banaka.

Projekt Appia ispituje dugoročniju arhitekturu, standarde i pravni okvir za europsko tržište tokenizirane imovine. U njemu tehnički protokol nije jedino pitanje: potrebno je odrediti odgovornost za pogrešku, postupanje u stečaju, privatnost, kibernetičku otpornost i uvjete pristupa. Bez zajedničkih pravila nacionalni projekti mogu stvoriti novu fragmentaciju umjesto integracije.

Prijedlog je važan i za poslovne banke. Ako središnja banka ponudi tokeniziranu namiru, banke mogu izdavati tokenizirane depozite koji zadržavaju vezu s reguliranim računima. To je drukčije od modela u kojem globalni stablecoin zaobilazi bankovni novac. Komercijalni učinak ovisit će o trošku priključenja, standardima i tome hoće li korisnik dobiti bržu ili jeftiniju uslugu.