Digitalni suverenitet postao je imperativ nacionalne sigurnosti

Kako geopolitičke napetosti rastu, a umjetna inteligencija preoblikuje digitalni krajolik, vlade diljem svijeta suočavaju se s novom hitnom stvarnošću: istinski nacionalni suverenitet danas jednako ovisi o kontroli digitalne infrastrukture kao i o fizičkim granicama, navodi GlobalData. Izvješće upozorava da države riskiraju gubitak nadzora nad ključnim sustavima, osjetljivim podacima i gospodarskom konkurentnošću ako odlučno ne izgrade suverene digitalne kapacitete.

Dodatni pritisak stvara i nadolazeća energetska kriza. Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da će globalna potrošnja električne energije podatkovnih centara porasti s 269 TWh u 2020. na 1.193 TWh do 2035., što je više od četverostrukog rasta koji današnja infrastruktura nije građena apsorbirati. Novo izvješće također pokazuje kako je američki Cloud Act iz 2018., koji američkim pružateljima cloud usluga nalaže predaju podataka američkim vlastima čak i kada su pohranjeni izvan SAD-a, pokrenuo globalnu utrku za smanjenje ovisnosti o američkim tehnološkim dobavljačima. Taj je osjećaj hitnosti dodatno pojačan promjenjivom vanjskom politikom administracije Donalda Trumpa i ubrzanim rastom umjetne inteligencije, koja za treniranje modela koristi sve veće količine podataka, uključujući osjetljive skupove. Prosječna veličina skupova podataka za treniranje AI sustava porasla je s 414 milijardi podatkovnih točaka u 2022. na gotovo 16.697 milijardi u 2025.

"Digitalni suverenitet više nije nišna politička ambicija. Postao je strateški imperativ za svaku državu. Kombinacija eksteritorijalnih zakona o podacima, nezasitne potrebe AI-ja za podacima i rastuće geopolitičke instrumentalizacije tehnologije znači da se pretjerano oslanjanje na stranu digitalnu infrastrukturu sada može promatrati kroz isti profil rizika kao i ovisnost o stranom energetskom opskrbljivaču", komentirala je Isabel Al-Dhahir, glavna analitičarka u timu Strategic Intelligence pri GlobalDatai.

Jedna od najhitnijih, ali često podcijenjenih prijetnji digitalnom suverenitetu jest energija. Podatkovni centri fizička su okosnica cloud računalstva, treniranja umjetne inteligencije i nacionalne digitalne infrastrukture, a već sada troše 6 posto ukupne opskrbe električnom energijom u SAD-u, navodi International Data Center Authority. Ako država ne može jamčiti pouzdanu i cjenovno prihvatljivu domaću električnu energiju, računalni kapacitet preselit će se ondje gdje je energija dostupna, zajedno s upravljačkim utjecajem koji prelazi u ruke stranih operatera i jurisdikcija.

Izvješće navodi pet ključnih tehnologija koje čine temelj svake vjerodostojne strategije digitalnog suvereniteta: pouzdanu energetsku infrastrukturu, optičke mreže, domaće AI kapacitete, sigurni lanac opskrbe poluvodičima i postkvantnu kriptografiju. Dok veća gospodarstva poput SAD-a i Kine imaju razmjere potrebne za samodostatnost u više područja, manje države moraju postavljati prioritete i usredotočiti se na tehnološke segmente koji su im najdostupniji i imaju najveći učinak.

"Energetska i poluvodička dimenzija digitalnog suvereniteta duboko su povezane. Države koje ne mogu osigurati cjenovno prihvatljivu domaću energiju ostat će bez stvarne osnove za AI ambicije, a one koje ne mogu doći do vodećih čipova trajno će ovisiti o dobroj volji stranih aktera. Saudijsko ulaganje od 100 milijardi dolara u Humain i britanska Sovereign AI Unit vrijedna 500 milijuna funti pokazuju da gospodarstva počinju razumijevati cijenu nečinjenja", dodala je Al-Dhahir.

Izvješće također snažno upozorava na prijetnju kvantnog računalstva. GlobalData procjenjuje da bi od 2030. kvantna računala mogla postati stvarna operativna prijetnja sposobna probiti široko korištene kriptografske protokole. Države koje ne prijeđu na postkvantnu kriptografiju riskiraju gubitak kontrole nad osjetljivim podacima i ključnim procesima odlučivanja. Prijetnju dodatno pojačava činjenica da protivnici već danas prikupljaju šifrirane baze podataka u očekivanju budućih kvantnih mogućnosti, kroz pristup poznat kao "prikupi sada, dešifriraj kasnije".

Digitalni suverenitet više nije samo politički slogan, nego sve praktičnije pitanje industrijske strategije, energetike i kibernetičke otpornosti. NIST je još 2024. objavio prve konačne postkvantne kriptografske standarde i izrijekom pozvao organizacije da odmah započnu prijelaz kako bi podaci ostali zaštićeni u kvantnoj eri. Istodobno Europska unija kroz Digitalno desetljeće i druge programe pokušava ubrzati ulaganja u infrastrukturu, čipove, cloud i digitalne vještine, ali i dalje zaostaje u više ključnih segmenata. Zato se suverenitet danas mjeri sposobnošću da država ili regija kontrolira energiju, podatke, računalne kapacitete i sigurnosne standarde na vlastitom teritoriju. Posebno je važno to što umjetna inteligencija ne povećava samo potražnju za čipovima i podatkovnim centrima, nego i količinu osjetljivih podataka koji prolaze kroz te sustave. Ako se ti slojevi nalaze izvan domaće regulatorne i energetske kontrole, tada se i politička autonomija smanjuje. E

nergetska komponenta pritom postaje presudna jer bez stabilnog i dostupnog napajanja nema ni suverenog računalstva. Slično vrijedi i za optičke mreže, jer one određuju gdje i kako podaci putuju te tko ih tehnički može nadzirati. U idućim godinama vjerojatno će se najuspješnije pokazati zemlje koje neće pokušati biti samodostatne u svemu, nego će jasno odabrati nekoliko strateških slojeva u kojima žele imati stvarnu kontrolu. Za manje države to znači pametno biranje prioriteta, a ne simbolične projekte bez stvarnog industrijskog uporišta. U tom smislu digitalni suverenitet postaje jednako pitanje državne izdržljivosti koliko i tehnološke ambicije.