Digitalna utrka naoružanja: obrambeni sektor ubrzano ulaže u AI i podatkovne centre

Podatkovni centri, računalna snaga i AI infrastruktura sve se brže pretvaraju u jedan od ključnih elemenata obrambene moći. Moderne vojske više ne ovise samo o tenkovima, zrakoplovima, brodovima i raketnim sustavima, nego i o sposobnosti da u realnom vremenu obrade goleme količine podataka iz satelita, dronova, radara, senzora, komunikacijskih mreža i kibernetičkih sustava. Upravo zato tržište AI data centara za vlade i obrambeni sektor snažno raste, a podatkovna infrastruktura sve se češće promatra kao strateški resurs usporediv s energetikom, telekomunikacijama i klasičnom vojnom industrijom.

Najnovije tržišne procjene pokazuju da podatkovni centri namijenjeni umjetnoj inteligenciji u vladinom i obrambenom sektoru ulaze u razdoblje snažne ekspanzije. Vrijednost tog tržišta u 2025. procjenjuje se na oko 12,5 milijardi dolara, dok bi do 2033. mogla premašiti 64 milijarde dolara. Iako takve projekcije treba promatrati oprezno jer ovise o dinamici državnih proračuna, modernizaciji obrambenih sustava i tempu uvođenja AI rješenja u vojne operacije, smjer razvoja je jasan: računalna infrastruktura više nije pomoćni sloj obrane, nego njezin operativni temelj.

Razlog je promjena same prirode ratovanja. Današnji sigurnosni sustavi proizvode podatke u količinama koje klasični zapovjedni lanci više ne mogu obraditi dovoljno brzo. Satelitske konstelacije prate kretanja postrojbi i logistike, bespilotne letjelice kontinuirano šalju video i telemetriju, radari i senzori stvaraju slojeve informacija o zračnom, kopnenom, pomorskom i kibernetičkom prostoru, dok sustavi elektroničkog ratovanja i cyber obrane prate prijetnje koje se mijenjaju iz sekunde u sekundu. U takvom okruženju prednost više nema samo ona strana koja ima više oružja, nego ona koja brže pretvara podatke u odluku.

Američki Pentagon u vlastitoj strategiji za podatke, analitiku i umjetnu inteligenciju naglašava upravo koncept trajne prednosti u odlučivanju, odnosno sposobnost da zapovjednici na svim razinama brže i kvalitetnije koriste podatke, analitiku i AI za operativne odluke. To uključuje bolju svijest o bojištu, prilagodljivije planiranje snaga, brže i otpornije lance djelovanja, učinkovitiju logistiku i bolje upravljanje golemim obrambenim sustavima. U praksi to znači da data centri, oblak, rubno računarstvo i sigurni podatkovni tokovi postaju dio istog obrambenog ekosustava kao senzori, komunikacijske mreže i platforme na terenu.

Sličan smjer razvoja vidljiv je i u NATO-u. Savez u svojim dokumentima digitalnu transformaciju veže uz interoperabilnost, sigurnost, inovacije i operativnu nadmoć, uz naglasak na sposobnost dijeljenja podataka i donošenja odluka u višedomenim operacijama. NATO pritom digitalne sposobnosti ne promatra samo kao administrativnu modernizaciju, nego kao uvjet za informacijsku i odlučivačku prednost u operacijama koje istodobno obuhvaćaju kopno, zrak, more, svemir i kibernetički prostor.

Upravo zato raste važnost specijalizirane AI infrastrukture u obrani. Klasični centralizirani podatkovni centri važni su za obuku velikih modela, pohranu, analitiku i strateško planiranje, ali bojište sve više traži i obradu podataka bliže izvoru. Rubno računarstvo, taktički oblak, modularni podatkovni centri i kontejnerska infrastruktura omogućuju da se dio analitike provodi bliže operativnim zonama, bez potpunog oslanjanja na udaljene centralne sustave i komunikacijske veze koje u krizi mogu biti ometane, presječene ili izložene napadima. Takav model posebno je važan za dronove, autonomne sustave, elektroničko ratovanje, protuzračnu obranu i sustave ranog upozoravanja.

Ukrajinsko iskustvo dodatno je ubrzalo tu promjenu. Rat u Ukrajini pokazao je koliko brzo dronovi, senzori, komercijalne satelitske snimke, komunikacijske platforme i softverska rješenja mogu promijeniti dinamiku bojišta. Prema najnovijim informacijama, ukrajinski obrambeni AI sustavi sve se više razvijaju prema povezivanju dronova, oružja, podataka i zapovjednih mreža u jedinstven operativni sustav koji bi trebao omogućiti brže prepoznavanje ciljeva, analizu napada i potporu taktičkom planiranju. To potvrđuje da se moderna obrana sve više kreće prema sukobu mreža, algoritama i operativnih sustava, a ne samo prema sukobu platformi i kalibara.

No, rast AI data centara u obrani otvara i nova sigurnosna pitanja. Takvi sustavi obrađuju iznimno osjetljive podatke, od obavještajnih informacija i satelitskih snimki do zapovjednih podataka, logistike i kibernetičkih indikatora prijetnji. Zbog toga njihova zaštita mora obuhvatiti fizičku sigurnost, otpornost energetskog napajanja, sigurnost komunikacijskih veza, kriptografsku zaštitu, segmentaciju mreža, kontrolu pristupa i zaštitu od napada na same AI modele. Obrambeni AI data centar nije samo zgrada s poslužiteljima, nego kritična infrastruktura koja mora nastaviti raditi i u uvjetima kibernetičkog napada, prekida opskrbe, ometanja komunikacija ili šire sigurnosne krize.

Poseban izazov postaje odnos između centralizacije i otpornosti. Veliki podatkovni centri nude golemu računalnu snagu, ali istodobno stvaraju visoko vrijedne mete. Zato obrambeni sektor sve više kombinira velike centralne kapacitete s distribuiranim i modularnim rješenjima. Kontejnerski data centri, mobilni računalni moduli i rubna infrastruktura mogu se brže premještati, raspoređivati prema potrebi i koristiti u okruženjima gdje nema stabilne civilne infrastrukture. Time se smanjuje ovisnost o jednom središtu obrade i povećava mogućnost nastavka operacija čak i kada je dio mreže kompromitiran.

Drugi ključni izazov je energija. AI data centri troše velike količine električne energije, a u obrambenom kontekstu moraju imati dodatne razine redundancije, od sigurnog priključka na mrežu do rezervnog napajanja, vlastitih energetskih izvora i otpornog hlađenja. Širenje AI infrastrukture zato više nije samo pitanje obrambenog proračuna, nego i pitanje elektroenergetskih kapaciteta, lokacije, dostupnosti vode ili alternativnih sustava hlađenja, sigurnosti opskrbnih lanaca i lokalne prihvatljivosti. U SAD-u je rast data centara već izazvao sve veće javne rasprave zbog potrošnje električne energije, vode, prostora i mogućeg utjecaja na cijene energije, što pokazuje da se infrastrukturna dimenzija AI utrke ne može odvojiti od energetike i javne politike.

Za europske države i članice NATO-a to znači da će obrambena modernizacija sve manje biti moguća bez ulaganja u podatkovnu infrastrukturu, sigurne oblake, AI platforme, kibernetičku zaštitu i stručnjake koji mogu povezati vojnu domenu s podatkovnom znanošću, softverskim inženjerstvom i infrastrukturnim planiranjem. Buduća obrambena prednost neće se mjeriti samo brojem sustava naoružanja, nego i sposobnošću da se svi ti sustavi povežu u sigurnu, otpornu i podatkovno vođenu cjelinu. U tom kontekstu AI data centri postaju nova logistika modernog ratovanja: manje vidljiva od borbenih platformi, ali presudna za njihovu učinkovitost, koordinaciju i preživljavanje u sve kompleksnijem sigurnosnom okruženju.