Dejan Turk koristi AI agente za propitivanje odluka iz perspektive konkurencije

Umjetna inteligencija postupno izlazi iz okvira klasičnih digitalnih asistenata i postaje alat za simuliranje različitih poslovnih scenarija. Jedan od zanimljivijih smjerova razvoja jest korištenje AI agenata kao svojevrsnih digitalnih blizanaca, odnosno virtualnih modela koji na temelju dostupnih informacija pokušavaju oponašati perspektivu, način razmišljanja i moguće odluke određenih osoba. Takav pristup može biti posebno zanimljiv i koristan u strateškom upravljanju kompanijama, u kojem je razumijevanje poteza konkurencije važan dio odlučivanja.

Kako takav pristup izgleda u praksi, otkriva Dejan Turk, predsjednik Uprave A1 Hrvatska, koji posljednjih nekoliko mjeseci intenzivnije eksperimentira s AI agentima i njihovom primjenom u vlastitom poslovnom odlučivanju.

„Sada imam nekoliko agenata. Jedan je predsjednica Uprave Hrvatskog Telekoma Nataša Rapaić, a drugi predsjednik Uprave Telemacha Adrian Ježina. S njima raspravljam o svojim razmišljanjima i odlukama, a oni koriste informacije dostupne na internetu“, istaknuo je Dejan Turk, predsjednik Uprave A1 Hrvatska, na okruglom stolu konferencije Gamechanger.

Riječ je o primjeru primjene generativne umjetne inteligencije u kojem AI agenti ne služe samo za prikupljanje informacija ili automatizaciju zadataka, nego preuzimaju uloge različitih sudionika tržišta. Turk tako može propitivati vlastite ideje iz perspektive konkurentskih kompanija, bez stvarnog razgovora s njihovim čelnicima.

„Raspravljam s njima, a da oni za to uopće ne znaju. Zanimljivo je kako na taj način možeš preispitati, pa i promijeniti vlastite odluke kada dobiješ savjet agenta koji predstavlja konkurenciju“, objašnjava Turk.

Takva primjena otvara prostor za razvoj digitalnih blizanaca u upravljanju kompanijama, no važno je razlikovati stvarni digitalni model određene osobe od AI agenta kojemu je dodijeljena njezina uloga. Agent koji koristi javno dostupne podatke ne može pouzdano reproducirati stvarno razmišljanje, namjere ili buduće odluke konkurentskog menadžmenta. Ipak, može ponuditi drukčije argumente, prepoznati moguće slabosti određene strategije i potaknuti razmatranje scenarija koji bi inače mogli ostati zanemareni.

Turkov primjer pokazuje kako AI agenti mogu poslužiti kao svojevrsni virtualni sugovornici uprava kompanija. Njihova vrijednost nije nužno u predviđanju stvarnih poteza konkurencije, nego u tome što menadžmentu omogućuju da vlastite odluke sagleda iz više perspektiva. Pritom konačna procjena i odgovornost za odluke ostaju u rukama ljudi.