Analitičari očekuju pad europskih isporuka pametnih telefona od 12 posto u 2026.

Unatoč boljem prvom tromjesečju, Tržišna prognoza predviđa da će isporuke pametnih telefona u Europi pasti 12% tijekom 2026., pri čemu bi većina pada trebala doći u drugoj polovini godine. Glavni rizik je pogoršanje uskog grla u memoriji i korekcija zaliha nakon povlačenja robe unaprijed. Kretanje potražnje sve se manje može čitati samo kroz lansiranja novih modela, jer cijene memorije, financiranje i trajanje zamjenskog ciklusa imaju sve veću težinu.

Ovo je ključan signal da pozitivni kvartal ne znači trajni oporavak, nego mogući prijelaz u skuplju i oprezniju fazu tržišta. Najvažniji signal nije samo u pojedinačnoj brojci, nego u načinu na koji se tržište prilagođava skupljim komponentama, opreznijim kupcima i sve duljem životnom vijeku uređaja.

Rast cijena memorije i pohrane ima izravan učinak na modelne linije. Ako proizvođač zadrži istu cijenu, mora smanjiti maržu ili prilagoditi konfiguraciju; ako cijenu podigne, riskira gubitak kupaca u srednjem razredu. Zbog toga se tržište sve više polarizira: kupci koji mogu prihvatiti financirani premium uređaj ostaju u najvišem segmentu, dok cjenovno osjetljivi korisnici traže najpovoljniji funkcionalni model ili dulje zadržavaju postojeći telefon.

Dobavljački lanac na to odgovara opreznije nego u ranijim ciklusima. Umjesto gomilanja modela, proizvođači sve češće pojednostavljuju portfelj, smanjuju broj konfiguracija i više pažnje posvećuju kanalima koji mogu brže prodati zalihe. Takva disciplina smanjuje rizik neprodanih uređaja, ali kupcima ostavlja manji izbor u cjenovno osjetljivim segmentima.

Za Hrvatsku i regiju mogući su manji izbor povoljnih modela, više cijene i jača uloga financiranja uređaja. U regiji se isti trend može preliti kroz sporiji ciklus zamjene telefona, snažniji interes za akcijske pakete i veću važnost starijih flagship modela koji popunjavaju prazninu između srednje i premium klase.

Središnje tržišno pitanje glasi: zašto Europa nakon dobrog kvartala ulazi u tržišnu korekciju. Ono se ne odnosi samo na pojedini model, nego na način na koji se cijene, dostupnost i stvarne koristi nadogradnje pretvaraju u odluku kupca.

Operaterski kanal postaje važniji upravo zato što ublažava psihološki učinak skupljeg uređaja. Telefon se sve češće kupuje kroz mjesečnu ratu, vezanu tarifu, zamjenu starog modela ili promociju s dodatnim uslugama. Ta logika može održati premium prodaju, ali stvara pritisak na promocijske budžete i na profitabilnost kanala koji već mora financirati 5G mreže, korisničku podršku i sve zahtjevnije digitalne prodajne sustave.

Takva tržišna slika najviše odgovara brendovima koji mogu kontrolirati cijeli lanac, od čipa i softvera do prodajnog kanala. Ostali proizvođači moraju preciznije birati gdje će braniti udio, a gdje će žrtvovati volumen kako bi sačuvali maržu. Sljedeći kvartali zato će manje ovisiti o jednoj velikoj novoj seriji, a više o tome tko može ponuditi dovoljno snažan uređaj po cijeni koju operateri i trgovci mogu financirati bez agresivnog rezanja vlastite zarade.

Kupci na to reagiraju racionalnije nego u prethodnim valovima potrošačke elektronike. Nadogradnja mora imati jasnu svrhu: bolju bateriju, dulju podršku, više memorije, pouzdanije performanse ili pristup funkcijama koje se ne mogu dobiti softverskim ažuriranjem starog uređaja. Bez takvog razloga veći dio tržišta prelazi u režim čekanja, a proizvođači moraju dokazivati vrijednost svake skuplje konfiguracije.

Dobavljači zato moraju pažljivije planirati trenutak lansiranja i razinu zaliha. Preuranjena isporuka može kratkoročno podići udio, ali stvara rizik korekcije cijena; prespora reakcija ostavlja prostor rivalima koji su spremniji iskoristiti prodajni val. Uređaji se sve rjeđe prodaju samo kroz specifikacije, a sve češće kroz ukupnu cijenu vlasništva, dostupnost servisa, trajanje podrške i osjećaj sigurnosti da model neće zastarjeti nakon jedne sezone.

Takva dinamika posebno utječe na partnere u kanalu. Trgovci i operateri moraju odlučiti hoće li štititi promet kroz popuste ili maržu kroz skuplje konfiguracije, dok proizvođači pokušavaju zadržati ravnotežu između volumena i profita. Kada trošak komponenti raste, pogrešna procjena potražnje brzo se pretvara u zalihe koje treba rasprodati ili u praznine u ponudi koje korisnika odvode konkurenciji.