AI mijenja pravo, ali ne ukida pravnike

Umjetna inteligencija u pravnoj industriji više nije eksperimentalni dodatak, nego alat koji je već ušao u svakodnevni odvjetnički posao. Može sastavljati nacrte dopisa i ugovora, pomagati u oblikovanju strategije te preuzimati niz manjih i repetitivnih zadataka koji su donedavno zahtijevali znatno više vremena. „Osim IT-a, teško je pronaći industriju u kojoj se u posljednje tri ili četiri godine dogodio ovako tektonski pomak“, ističe za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info Marko Porobija, managing partner, Porobija & Špoljarić. Promjena je posebno važna za pravo jer generativni modeli, za razliku od klasičnog softvera, mogu raditi s vjerojatnostima, nijansama i kontekstom koji su pravnicima prirodniji od jednostavne logike da ili ne.

Porobija potvrđuje da AI doista može napisati pravni dopis ili ugovor. „Može napisati dopis, može napisati cijeli ugovor, može osmisliti strategiju i može biti agent za stotinu malih stvari koje radiš“, kaže. Ključno pitanje, međutim, nije može li sustav proizvesti uvjerljiv tekst, nego je li rezultat dovoljno dobar za konkretnu pravnu situaciju i jurisdikciju.

Upravo je tu odvjetnička stručnost i dalje ključna. Klijenti sve češće dolaze s dokumentom koji je već izradio AI i traže brzu provjeru. Tek stručni pregled može pokazati da tekst koji izgleda profesionalno sadrži odredbe koje su neprikladne za konkretan posao, tržište ili sudski postupak. „Nama AI odradi hrpu repetitivnog posla, ali mi smo quality control“, objašnjava Porobija. Odvjetnik provjerava može li dokument doista ići prema klijentu, sudu ili drugoj strani te hoće li ostvariti svrhu zbog koje je nastao.

Problem je što laik često ne može prepoznati pogrešku. Porobija to uspoređuje s nacrtom stana koji na prvi pogled može izgledati odlično, dok arhitekt odmah vidi konstrukcijski problem. „To su detalji za koje laik nema pojma da se događaju“, kaže. U pravu se takve pogreške mogu skrivati godinama jer se velik dio ugovora nikada ne provjerava u sporu. Kada spor nastane, tada se analiziraju formulacije, pojedine riječi, zarezi i nijanse koje mogu promijeniti značenje.

Zbog toga u njegovu uredu AI koriste intenzivno, ali oprezno. „Mi ga jako puno koristimo, trudimo se znati ga koristiti, ali jako pazimo na ono što je povjerljivo“, navodi. Tržište legal tech rješenja pritom raste iznimno brzo, što pokazuje koliko pravna industrija traži alate koji mogu ubrzati istraživanje, izradu dokumenata i obradu velikih količina sadržaja.

Najosjetljivije pitanje je zaštita podataka. Odvjetnički dokumenti često sadrže osobne podatke, poslovne tajne, informacije o transakcijama, sporovima i strategijama koje ne smiju završiti izvan kontroliranog okruženja. Porobija kaže da koriste najviše razine komercijalnih pretplata koje nude zaštitu podataka i jamstvo da se korisnički sadržaj neće koristiti za treniranje modela, ali ni tada se ne oslanjaju samo na ugovorna jamstva pružatelja tehnologije.

„Anonimiziramo apsolutno svaki dokument“, naglašava. Pritom nije dovoljno ukloniti ime, prezime ili osobni identifikacijski broj. Potrebno je ukloniti i kontekstualne podatke iz kojih bi se moglo zaključiti o kojoj se osobi ili kompaniji radi. Ako dokument, primjerice, opisuje subjekt toliko precizno da ga je moguće prepoznati bez njegova imena, i takav podatak mora biti uklonjen prije obrade.

Još stroža pravila vrijede za privilegirane i posebno osjetljive informacije. „Privileged information nema šanse da ulazi unutra“, kaže Porobija. U takvim situacijama čovjek ostaje obvezna kontrolna točka. Zatvoreni AI sustav koji bi radio isključivo unutar vlastite infrastrukture i nikada ne bi slao podatke izvan organizacije mogao bi promijeniti dio tog odnosa, ali smatra da će do potpuno praktičnih i široko dostupnih rješenja takve vrste trebati još vremena.

Brzina razvoja otežava svaku dugoročnu prognozu. Porobija podsjeća da mu je još nedavno bilo nezamislivo da će uz pomoć AI-ja moći odraditi tako velik dio legal worka, dok je danas to stvarnost. „Da mi je netko prije jedanaest mjeseci rekao da ću oko 70 posto pravnog posla moći odraditi uz pomoć AI-ja, rekao bih da nema šanse“, kaže. Upravo zato ne želi kategorički predviđati gdje će tehnologija biti za godinu dana.

Ipak, ne očekuje nestanak ljudske uloge. „Bez human in the loop pristupa to neće funkcionirati“, naglašava. Pravnik ne donosi samo formalno točan odgovor nego procjenjuje kontekst, interese, rizik, ponašanje druge strane i neverbalne signale koji se pojavljuju u razgovoru s klijentom ili pregovorima. To su elementi koje današnji sustavi ne mogu pouzdano zamijeniti.

Uloga odvjetnika zato se mijenja, ali ne nestaje. „Mi ćemo biti tu, odlučivati, provjeravati kvalitetu i gledati što klijenti stvarno žele, a AI neka radi svoje“, zaključuje Porobija. Najveća promjena mogla bi biti u raspodjeli rada: strojevi će preuzimati sve veći dio pripreme i rutine, dok će vrijednost ljudskog stručnjaka sve više biti u prosudbi, odgovornosti, razumijevanju konteksta i kontroli kvalitete.