AI mijenja fiziku podatkovnih centara

Podatkovni centri iz pozadinske IT infrastrukture prelaze u stratešku temu energetike, clouda i umjetne inteligencije. Kako za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info ističe Filip Olujić, CEO DataBoxa, hrvatsko tržište raste s razmjerno niske baze, ali potražnja sve manje dolazi samo iz klasične kolokacije. Cloud, digitalizacija javnog sektora, HPC i AI mijenjaju i količinu potrebnog kapaciteta i način na koji se novi objekti projektiraju. DataBoxov postojeći DBX ZAG1 uskoro bi trebao raspolagati s približno 2,5 MW infrastrukturnog kapaciteta, uz oko 70 posto ugovorenog i aktivno korištenog kapaciteta.

Novi DBX ZAG2 projektiran je za više od 10 MW u prvoj fazi, uz modularni razvoj i velik udio infrastrukture namijenjene HPC-u i AI-ju. Projekt je već dva puta mijenjan zbog rasta gustoće snage po racku i razvoja tehnologija hlađenja. Olujić smatra da višemegavatni projekt energetski priključak mora početi rješavati tri do pet godina prije puštanja centra u rad. Digitalni suverenitet pritom ne svodi na fizičku lokaciju servera, nego na kontrolu pristupa, enkripcijskih ključeva, sigurnosnih kopija, dobavljačkog lanca i mogućnost migracije.

AI dodatno povećava potrebu za zonama visoke gustoće, tekućinskim hlađenjem i brzim mrežnim povezivanjem GPU klastera. DataBox u suradnji s Datumom želi proširiti ulogu od kolokacijskog operatora prema AI infrastrukturi i platformskim uslugama. Za Hrvatsku kao regionalno čvorište, prema Olujiću, najveći su problem dostupna električna snaga i predvidivost administrativnih rokova.

Koliki će kapacitet Hrvatskoj trebati do 2030. i što planirate s DBX ZAG2?

Prema našoj procjeni, Hrvatskoj će do 2030. trebati najmanje 30 MW operativnog komercijalnog IT kapaciteta. Danas u Hrvatskoj postoji oko 66 državnih i komercijalnih podatkovnih centara ukupne instalirane snage oko 20,6 MW, ali samo dio toga otpada na komercijalne kolokacijske kapacitete dostupne tržištu. DBX ZAG1 uskoro bi trebao raspolagati s približno 2,5 MW infrastrukturnog kapaciteta, a oko 70 posto kapaciteta je ugovoreno i aktivno se koristi. DBX ZAG2 projektiramo za više od 10 MW već u prvoj fazi. Centar će se graditi modularno, uz približno polovicu kapaciteta za klasične enterprise i kolokacijske korisnike, a drugu polovicu za HPC i AI, s mogućnošću prilagodbe stvarnoj potražnji. U zadnjih godinu i pol projekt smo dva puta mijenjali upravo zbog rasta gustoće snage i razvoja hlađenja.

Je li energija postala veće ograničenje od zemljišta, kapitala i telekomunikacijske povezanosti?

Kod višemegavatnih podatkovnih centara energija je danas najveće ograničenje. Zemljište se može kupiti, kapital osigurati, a optički pravci izgraditi. Raspoloživu električnu snagu na konkretnoj lokaciji nije moguće stvoriti preko noći. Mrežni priključak treba početi rješavati najmanje tri do pet godina prije planiranog puštanja centra u rad, a na lokacijama koje traže veća pojačanja i ranije. Problem je što se prostorni planovi, dozvole, imovinskopravni odnosi i priključenje često vode jedan nakon drugoga. Potrebni su jedinstvena kontaktna točka, transparentna karta mrežnih kapaciteta i mogućnost paralelnog vođenja postupaka. Energetska učinkovitost mora se planirati od početka, kao i obnovljivi izvori, višerazinsko rezervno napajanje i mogućnost uporabe otpadne topline.

Što u praksi znači digitalni suverenitet podatkovnog centra i clouda?

Nije dovoljno da se server fizički nalazi u Hrvatskoj. Treba znati tko može administrativno pristupiti sustavu, tko kontrolira enkripcijske ključeve, gdje su sigurnosne kopije, pod čijom je jurisdikcijom platforma i može li korisnik nastaviti raditi ako promijeni dobavljača. Suverenitet treba promatrati kroz cijeli lanac kontrole: infrastrukturu, podatke, identitete, ključeve, podizvođače, softverske ovisnosti, telekomunikacijske pravce i oporavak. Apsolutna tehnološka neovisnost nije realistična niti ekonomski opravdana. Cilj je da kritične odluke i kontrola nad podacima ostanu kod korisnika unutar jasnog hrvatskog i europskog pravnog okvira. Lokalni operator zato treba omogućiti hibridni i multi-cloud model, otvorena sučelja, prenosive formate i unaprijed definiranu izlaznu strategiju.

Kako AI mijenja podatkovne centre i kakvu potražnju očekujete?

Kod klasične enterprise infrastrukture glavno pitanje bilo je koliko servera i rackova možemo smjestiti. Kod AI-ja polazimo od toga koliko električne snage, rashladnog kapaciteta i mrežne propusnosti možemo pouzdano dovesti do pojedinog racka i cijelog GPU klastera. Tradicionalni rackovi često su na 2 do 5 kW, dok GPU infrastruktura ide prema 40, 80 i više od 100 kW, a pojedine integrirane platforme oko 120 kW. Na tim razinama klasično zračno hlađenje nije dovoljno i trebaju hibridni ili direct-to-chip sustavi s tekućinskim hlađenjem. Na regionalnom tržištu očekujemo da će najveći dio AI potražnje dolaziti od inferencea, okvirno 60 do 70 posto korištenja. Fine-tuning bi mogao činiti 20 do 30 posto, dok će potpuno treniranje velikih temeljnih modela ostati manjinski dio. GPU-as-a-Service vidimo kao dominantan model pristupa tim resursima.

Što državi nedostaje da bi Hrvatska postala ozbiljnije regionalno data-centar i AI čvorište?

Prije svega koordinirana politika koja podatkovne centre promatra kao stratešku infrastrukturu, a ne samo kao nekretninski projekt. Hrvatska ima dobar geografski položaj, EU i schengensku jurisdikciju, solidnu optičku povezanost i kvalitetne stručnjake, ali investitoru još ne možemo dovoljno brzo odgovoriti gdje može dobiti deset ili dvadeset megavata i u kojem roku. Predložio bih tri mjere: jedinstvenu kontaktnu točku i ubrzani paralelni postupak za strateške projekte; unaprijed određene infrastrukturne zone s transparentnom kartom raspoloživih i planiranih energetskih kapaciteta; te nacionalni okvir za nabavu suverenih cloud i AI usluga u javnom sektoru. Taj okvir mora uključiti klasifikaciju podataka, razine sigurnosti i suvereniteta, interoperabilnost, prenosivost podataka i izlazak bez ovisnosti o jednom dobavljaču. Ako to napravimo, možemo konkurirati predvidivošću, infrastrukturom i europskim pravnim okvirom, a ne samo subvencijama.

* Projekt izrade serijala tekstova pod zajedničkim naslovom „Digitalna Hrvatska na pola puta – Četiri godine provedbe Strategije digitalne Hrvatske 2032.“ objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti za 2026. godinu.