AI bi Europi mogao donijeti neujednačen rast

Umjetna inteligencija mogla bi europsku produktivnost povećati oko jedan posto tijekom sljedećih pet godina, ali koristi neće biti jednako raspoređene među državama, regijama i radnicima, procjenjuje Međunarodni monetarni fond. IMF taj rast ne predstavlja kao automatsku premiju od jednog postotnog boda godišnje, nego kao kumulativan učinak širenja tehnologije uz politike koje olakšavaju ulaganje i prilagodbu rada.

Procjena polazi od velike izloženosti radnih mjesta. Oko 60 posto zaposlenih u razvijenim europskim gospodarstvima radi u zanimanjima na koja AI može snažno utjecati. Izloženost nije isto što i gubitak posla: alat može ubrzati analizu, pisanje ili korisničku podršku i povećati vrijednost rada. Rizik raste ondje gdje model zamjenjuje rutinski zadatak umjesto da radniku daje novu sposobnost, pa isti val ulaganja može istodobno povećati proizvodnju i smanjiti potražnju za pojedinim ulogama.

Države s više kapitala, digitalne infrastrukture i stručnjaka lakše će modele pretvoriti u dio poslovnih procesa. Slabije pripremljena regija plaća licencu ili uslugu u oblaku, a zadržava manji dio dodane vrijednosti. IMF zato dovršetak jedinstvenog tržišta vidi kao način širenja tehnologije preko granica i stvaranja većeg tržišta za europske dobavljače. Prepreke u kapitalu, radu, uslugama i energiji usporavaju tvrtku koja proizvod želi ponuditi u svih 27 članica.

Energetski trošak više nije sporedna stavka digitalne transformacije. Europski podatkovni centri već troše približno tri posto električne energije kontinenta, a potražnja će rasti s treniranjem i uporabom modela. Opterećenje pritom nije ravnomjerno raspoređeno. Frankfurt, London, Amsterdam, Pariz i Dublin imaju velike klastere centara, pa problem najprije postaje lokalni manjak priključaka, mrežnih vodova i raspoložive proizvodnje, a tek zatim ukupna europska potrošnja.

IMF preporučuje ulaganje u prekograničnu elektroenergetsku mrežu i dublje povezivanje tržišta energije. Veći prijenosni kapacitet omogućuje da se nova potražnja pokrije iz šireg izvora i smanjuje ovisnost tehnološkog čvorišta o jednoj zagušenoj zoni. To ne uklanja trošak: dalekovodi, trafostanice i nova proizvodnja traže dozvole, kapital i godine gradnje. Brzina priključenja podatkovnog centra zato se može znatno razlikovati od brzine širenja sigurnog kapaciteta mreže.

Treći rizik je tehnološka ovisnost. Najnaprednije modele i računalne platforme uglavnom razvijaju tvrtke iz Sjedinjenih Država i Kine. Europsko poduzeće može brzo uvesti njihove usluge, ali cijena, dostupnost i pravila korištenja ostaju izvan njegova nadzora. IMF zato traži znatna ulaganja u europsku AI industriju. Domaća sposobnost ne znači da svaka država treba graditi vlastiti veliki model; može obuhvatiti podatke, specijalizirane modele, čipove, oblak i aplikacije u kojima europski dobavljač zadržava intelektualno vlasništvo.

Procjena od jedan posto korisna je samo uz jasnu osnovu. Ne govori koja će članica ostvariti koliki rast, koliko je ulaganja potrebno niti koliki dio dobiti prelazi u veće plaće, dobit ili niže cijene. Puna bilješka s modelom i pretpostavkama nije bila javno dostupna, pa se broj ne može pretvoriti u cilj pojedinog ministarstva. Može poslužiti kao red veličine za usporedbu s troškom mreža, obrazovanja i prilagodbe radnika.

Za poduzeća je važna razlika između kupnje alata i promjene procesa. Produktivnost nastaje tek kada organizacija preuredi tijek rada, izmjeri rezultat i riješi pitanja kvalitete podataka, sigurnosti i odgovornosti. Uvođenje pomoćnika bez promjene kontrola može povećati količinu izlaza, ali i trošak provjere. Uprava zato treba pratiti vrijeme obrade, pogreške, prihod i trošak modela po konkretnom procesu, a ne broj otvorenih korisničkih računa.