5G ulazi u cloud-native fazu

Razdoblje od 2022. do 2026. donijelo je veliku promjenu u strukturi telekomunikacijskih ulaganja. Kako za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info ističe Jelena Jurišić, direktorica za tehnologiju ENT Grupe, softver, cloud platforme i automatizacija danas imaju znatno važniju ulogu nego prije nekoliko godina. Gašenje 3G mreža oslobodilo je spektar za modernije tehnologije, a jezgrene mreže prelaze prema cloud-native arhitekturi. Kontejneri, mikroservisi i Kubernetes postaju temelj za puni potencijal 5G Standalone mreža.

Istodobno automatizacija upravljanja mrežom prerasta iz pomoćnog alata u preduvjet za napredne usluge i autonomnije mreže. Hrvatska pritom nije jednako napredovala u svim slojevima infrastrukture. Jurišić posebno upozorava na 5G pokrivenost u srednjem frekvencijskom pojasu, važnom za kapacitet i kvalitetu usluge, gdje Hrvatska zaostaje za prosjekom EU-a. Prije 2030. očekuje širu primjenu 5G Standalonea, privatnih mreža, network slicinga i edge računalstva u industriji, logistici i kritičnoj infrastrukturi.

Za javne sustave ključno je izbjeći nove tehnološke silose i graditi zajedničke standarde i sučelja. Iskustvo e-zdravstva pritom pokazuje da su redizajn procesa, upravljanje podacima i koordinacija institucija često zahtjevniji od same tehnologije. Do 2030. Hrvatska bi, prema Jurišić, digitalnu infrastrukturu trebala tretirati kao stratešku infrastrukturu usporedivu s energetskom i prometnom.

Koji su projekti od 2022. do 2026. najviše promijenili hrvatsku telekomunikacijsku infrastrukturu?

Najvažniji su gašenje 3G mreže i prenamjena spektra prema 4G-u i 5G-u, transformacija jezgrene mreže prema cloud-native arhitekturi te kontinuirani razvoj i automatizacija OSS/BSS sustava. Jezgrene mreže novih generacija sve se više grade kao mikroservisne aplikacije u kontejnerskim okruženjima, što omogućuje brže uvođenje usluga, skaliranje i veću otpornost. Automatizacija je postala ključni dio upravljanja, a dugoročni cilj su visoko autonomne mreže s manje ručnih intervencija. Istodobno se mrežne funkcionalnosti otvaraju kroz standardizirane API-je, pa mreža postaje platforma koju mogu koristiti i vanjski developeri i poslovni partneri.

Koliko je Hrvatska spremna za 5G Standalone, 5G Advanced i industrijske primjene?

Komercijalni zamah 5G Standalonea očekujemo tijekom 2026. i 2027. godine. Prije 2030. realne su napredne širokopojasne usluge s definiranom razinom kvalitete, privatne 5G mreže za tvornice, luke i logistiku te network slicing za kritične komunikacije i poslovne potrebe. Network slicing, edge computing i privatne mreže čine važan paket za industriju i javni sektor jer omogućuju izolirane komunikacijske resurse, lokalnu obradu podataka i vrlo nisku latenciju. S druge strane, u 5G srednjem pojasu Hrvatska s 66,6 posto pokrivenosti kućanstava zaostaje za prosjekom EU-a od 74,8 posto, a ruralna područja zaostaju još više. Zato dostupnost i dalje treba širiti paralelno s razvojem naprednih funkcionalnosti.

Kako graditi otvorenu i interoperabilnu infrastrukturu bez novih tehnoloških silosa?

Polazna točka trebaju biti europski i globalni standardi. Oni smanjuju dugoročni trošak, povećavaju interoperabilnost i olakšavaju zamjenu pojedinih komponenti. U kritičnoj infrastrukturi važni su i europski tehnološki suverenitet te otpornost opskrbnih lanaca. Kod ugovaranja i arhitekture ne treba gledati samo početnu cijenu, nego sigurnost, otpornost, kontinuitet, dugoročnu podršku, interoperabilnost i mogućnost modernizacije. Za sustave koji moraju raditi desetljećima modularnost i standardizirana sučelja omogućuju postupnu zamjenu komponenti bez potrebe za potpunim rušenjem postojeće arhitekture.

Što iskustvo velikih javnih sustava, uključujući e-zdravstvo, govori o digitalizaciji države?

Tehnologija danas uglavnom nije najveće ograničenje. Veći izazovi su redizajn procesa, kvaliteta i upravljanje podacima te koordinacija institucija. Ako se postojeći administrativni proces samo prenese u digitalni oblik, ne dobiva se puni učinak digitalizacije. Zajedničke platforme treba graditi kao dugoročnu infrastrukturu države, uz zajedničke standarde, pouzdanu razmjenu podataka i jasno definirane odgovornosti. Sigurnost, privatnost, interoperabilnost i dostupnost moraju biti ugrađene od početka. Sustav mora biti usmjeren na korisnika i njegove životne situacije, a ne samo na organizacijske granice institucija. Za dugoročnu održivost država mora imati i dovoljno vlastitog znanja za upravljanje arhitekturom, podacima i sigurnošću.

Koje bi tri odluke Hrvatska trebala donijeti do 2030. kako bi infrastruktura postala razvojna prednost?

Prvo, digitalnu infrastrukturu treba tretirati kao stratešku infrastrukturu države, jednako kao energetsku ili prometnu, a AI infrastrukturu uključiti u isto planiranje. Drugo, potrebno je sustavno ulagati u otpornost, kibernetičku sigurnost i domaće tehnološke kompetencije. Treće, javne investicije i regulativu treba povezati s mjerljivim gospodarskim i društvenim učincima, a ne uspjeh mjeriti samo količinom instalirane tehnologije. Kod velikih projekata treba smanjiti fragmentiranost dozvola i odgovornosti, a u javnoj nabavi više vrednovati ukupni trošak životnog ciklusa, interoperabilnost i sposobnost modernizacije. Zrelost 2030. treba mjeriti dostupnošću i pouzdanošću kritičnih mreža, stvarnim korištenjem digitalnih usluga i sposobnošću gospodarstva i države da infrastrukturu pretvore u bolju uslugu i veću konkurentnost.

* Projekt izrade serijala tekstova pod zajedničkim naslovom „Digitalna Hrvatska na pola puta – Četiri godine provedbe Strategije digitalne Hrvatske 2032.“ objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti za 2026. godinu.