Distribuirani IT može riješiti nedostatke u radu cloud usluga

Događaji koji su obilježili 2020. godinu dodatno potvrđuju status tehnologije kao najvažnijeg alata u svijetu digitalne ili online edukacije. Možda na prvi pogled to ne izgleda tako, no tehnologija na rubu mreže (edge computing) tehnologija je koja će neizbježno uskočiti i popuniti rastuću potražnju za neprekidnom dostupnošću svih potrebnih informatičkih alata, potrebu za stalnom povezanošću s internetom i kontinuitetom poslovanja. O tome smo popričali s Jelenom Pejković, direktoricom prodaje Secure Power odjela u Schneider Electricu.

Da bi digitalna edukacija bila uspješna, nestanak struje se ne smije dogoditi. Žele li ostvariti poticajan doživljaj učenja, koji će učenicima ostati u trajnom sjećanju, obrazovne ustanove i njihovi utemeljitelji moraju naći sredstva kojima će osuvremeniti svoju informatičku infrastrukturu. Sustavi računalstva na rubu, koji imaju ugrađen pouzdan sustav za rezervno, neprekidno napajanje, kao što je UPS (Uninterruptible Power Supply), integrirani IT, softver i mogućnost nadzora s distance, nedvojbeno će biti potrebni kao podrška svim tim budućim tehnologijama.
U najširem značenju, računalstvo na rubu (edge computing) je strategija koja pohranu podataka i računalne resurse smješta na sam rub mreže - postavljajući tako aplikacije i podatke u same uređaje, a izvore informacija što bliže korisnicima. Primjeri računalstva na rubu su mikro podatkovni centri. Riječ je o konceptu lokalne instalacije većeg broja malih podatkovnih centara uz sam rub mreže, što bliže primjeni za koju služe, umjesto jednog velikog centraliziranog podatkovnog centra.

U školama i drugim obrazovnim ustanovama primjena tehnologija računalstva na rubu pomaže u upravljanju podacima i informatičkim sustavima u kampusima koji se sastoje od više zgrada, razmještenih na više lokacija. Drugi primjer primjene koncepta računalstva na rubu je instalacija IT sustava izravno u predavaonice na fakultetima i u studentske domove. Kako se učenje na daljinu kao metoda poduke sve više širi, a internet postaje dostupan i s najudaljenijih mjesta, studenti sve češće pristupaju obrazovnim materijalima iz svojih domova, posebno u razdobljima zaključavanja zbog pandemije kada ne mogu pohađati  predavanja. Kako bi doskočili tom izazovu, s kojim se sve češće susreću, IT timovi u obrazovnim ustanovama opremaju manje sobe s poslužiteljima u koje smještaju sigurnosno zaštićene mikro podatkovne centre - što je bliže moguće korisnicima.

Prednost lokaliziranog računalstva na rubu je zalihost (redundancija) infrastrukture  - više ne postoji samo jedna točka u kojoj sustav može zakazati. Usto, iako je infrastruktura razmještena na više lokacija u mreži, sve se nalazi bliže, što skraćuje vrijeme reakcije u slučaju kakvog zastoja. Štoviše, ni podaci ne moraju lutati internetom, već se obrađuju na samom rubu mreže.
Računalstvo na rubu (mreže), koje se još naziva i distribuirani IT, koncept je kojim se mogu riješiti potencijalni nedostaci u radu cloud usluga pa čak i olakšati usklađivanje s propisima u obradi podataka - jer podaci ostaju u lokalnoj mreži, ne putuju internetom negdje daleko. Sveobuhvatna digitalizacija i primjena tehnologija Interneta stvari rješavanje svih tih problema čini još hitnijima. Golema količina raznih uređaja bit će povezana putem interneta do 2025. godine - statistika pokazuje da će ih do te godine biti više od 38,6 milijardi.
Škole i druga obrazovna okružja sve češće se koriste senzorima Interneta stvari i umreženim radio frekvencijskim identifikacijskim čipovima (RFID) za nadzor opreme i praćenje odgojno-obrazovnih aktivnosti. Tim uređajima treba mreža velike propusnosti s vrlo niskom latencijom, kako bi funkcionirali. U obrazovanim ustanovama ulaganje u infrastrukturu računalstva na rubu mreže potaknuti će bržu primjenu naprednih tehnologija i istodobno će povećati radni učinak svih uključenih, a to je dobro kako za škole tako i za učenike.

Analitička kuća Barclays Research predviđa da će do 2025. godine potrošnja na tehnologije koje se koriste u obrazovanju, u cijelom svijetu, doseći iznos od 342 milijarde američkih dolara. Time će se postići vrlo dojmljiv kumulativni rast od 12 posto godišnje do 2030. Učenicima i studentima danas treba puno više od učionice, udžbenika, laptopa i pristupa internetu. Nije tu riječ o digitalizaciji tradicionalne literature i lekcija i njihovom postavljanju na internet, pa ni o prijenosu video ili audio zapisa u učionici - iako čak i ta, na prvi  pogled jednostavna rješenja mogu bitu skupa, kako po pitanju ulaganja u uređaje, trošenja resursa, tako i po pitanju propusnosti mreže.

Personalizacija i učenje prilagođeno svakome pojedincu, virtualna i proširena stvarnost, redizajn obrazovnih materijala na način da sliče računalnim igrama, više nisu inovacije u obrazovanju već prihvaćene tehnologije čija primjena troši puno podataka. Nove tehnologije čine učenje iznimnim doživljajem koji se pamti, a obrazovnim ustanovama su alat kojim doživljaj stjecanja znanja mogu prilagoditi specifičnim potrebama svakog učenika ili studenta.
U međuvremenu, globalna zdravstvena kriza unijela je radikalne promjene u sustave obrazovanja - taj sektor morao je, gotovo preko noći, uvesti niz tehnoloških promjena. UNESCO kaže da je 195 zemalja diljem svijeta zatvorilo svoje škole kada se bolest Covid-19 počela širiti. To je imalo izravan utjecaj na više od milijardu i pol učenika i studenata na cijelom planetu. Usto, obrazovne aktivnosti na internetu bit će snažnijeg intenziteta još sigurno cijelu 2021. godinu, a možda i duže, pa čak i nakon što zdravstvena kriza prođe.

Usto, ubrzana digitalna transformacija dodatno je napregnula već zastarjelu opremu, počevši od samih uređaja i veza prema internetu do informatičke infrastrukture u školama. Rast potražnje za virtualnim obrazovanjem i softverom osjetio se svugdje, od soba s poslužiteljima do telekomunikacijskih usluga, od tercijarnih ustanova za obrazovanje odraslih do osnovnih i srednjih škola i fakulteta.

Stoga su pružatelji usluga obrazovanja i dalje pred velikim izazovima. Moraju, što brže, nadograditi postojeće kapacitete, a dugoročno, moraju nabaviti prave tehnologije i zaposliti nove ljude s traženim vještinama. Prema informacijama koje je objavio Europski podatkovni portal, devet posto učenika u Europi nema „tiho mjesto za učenje“. To naglašava potrebu za prikladnom opremom u obrazovnim ustanovama.

Dodatno, nemaju svi jednak pristup tehnologijama - računalima i internetu. Kad ustanove uspiju dobiti vezu na internet i doskoče stalno rastućim potrebama za većom propusnošću podataka, moraju se boriti kako bi održale te veze stalnima, da ne govorimo o poteškoćama u kontinuiranoj primijeni učinkovitih režima sigurnosne zaštite na internetu i praćenju ponašanja svih korisnika na distribuiranim mrežama.

Izbacimo stare tehnologije i uvedimo računalstvo na rubu mreže

Za profesionalce iz obrazovnog sektora to je točka u kojoj će im računalstvo na rubu mreže pomoći - omogućiti će im stvaranje snažnih online doživljaja e-učenja. IT menadžeri koji će tome pružati potporu trebaju primijeniti plan u tri faze, kojim će potpomoći velike obrazovne inicijative.
Prvo, informatički operateri moraju zaštititi svoju infrastrukturu na rubu mreže primjenom sustava za održavanje neprekidnog napajanja (UPS) i jedinica za distribuciju električne energije, kako bi bili sigurni da imaju adekvatne kapacitete za rad bez zastoja.
Drugo, treba provjeriti funkcioniranje cijele IT infrastrukture - vidjeti kako postojeće sustave u obrazovnim ustanovama treba prilagoditi da bi bili spremni za optimalan rad. Sustavi za hlađenje, ormari za poslužitelje, kućišta za računala - sve to možda treba zamijeniti ili nadograditi kako bi bilo energetski učinkovitije. Na mjestima gdje se postavlja dodatna računalna infrastruktura, ma koliko bila zemljopisno raštrkana, treba primijeniti mjere fizičke i kibernetičku zaštite, kako bi se oprema zaštitila od nesavjesnog ljudskog faktora.
I konačno, dugoročno gledano, pružatelji obrazovnih usluga trebali bi iskoristiti sve mogućnosti koje im pruža umjetna inteligencija i softver za upravljanje podatkovnim centrima slijedeće generacije, kako bi nadzirali infrastrukturu u svakom trenutku i kako bi mogli proaktivno reagirati šaljući ekipe servisera svugdje gdje se pojavi neki problem. To će pomoći informatičkim profesionalcima u obrazovnim ustanovama u bržoj prilagodbi novom normalnom i u stjecanju boljeg uvida u stanje infrastrukture na lokacijama koje se nalaze podalje od kampusa.

Digitalne tehnologije imati će sve veću ulogu u pružanju obrazovnih usluga, a nedvojbeno je da će računalstvo na rubu mreže, pouzdano napajanje energijom i stalna povezanost, biti od presudne važnosti za edukaciju. Dan bez nastave u virtualnim učionicama jednako je izgubljen kao i svaki drugi dan bez škole. Gledajući unaprijed, omogućiti raznoliko, učinkovito i digitalno iskustvo učenja slijedećoj generaciji učenika i studenata - bit će nužno.