Svatko od nas zasigurno poznaje onog nekog momka koji obožava tehnološke novotarije. Ne prođe nekoliko dana a da se ne pojavi s najnovijim mobitelom koji ima neki tamo „retina display“, na kojem samo on vidi razliku u oštrini slike od onog prošlog. Koji zdušno evangelizira ljude o hitnoj potrebi da skinu baš ovu novu aplikaciju koja će učiniti da im „život više nikada ne bude isti“, jer je to sada nešto apsolutno novo i hit, a ne kao ona druga aplikacija za kojom je ludovao prošli tjedan.
On zna koja je grafička kartica sada in, investira u bitcoine naveliko, stoji u redu za novu igraću konzolu, njegov foto aparat ima najveći optički zoom, a o digitalnom da ne govorimo. Pun ga je Instagram, tweeta redovno, od Facebooka već pomalo zazire, a blogeri su za njega računalni dinosauri... Pojam koji takvu osobu najbolje opisuje, a koji sam čuo u jednom malo drugačijem kontekstu, je računalni Modni Mačak. O takvima već i neko vrijeme Hladno pivo pjesme piše.
Bilo nam to smiješno ili ne, neozbiljno ili glupo, ono što moramo u konačnici priznati jest da i „ozbiljan“ ICT svijet živi na vrlo sličan način. Potreba da se Svijetu proda neka nova ideja (jer ipak, ovo jest kapitalizam), to jest potreba da se ona probije do uha „širokih narodnih masa“ stvara velik broj buzzworda.
Znamo da je već nekoliko godina sve u cloudu, bez obzira na to što većina ljudi koji tako zdušno koriste taj pojam uopće nije u stanju u tri suvisle rečenice objasniti što taj Cloud jest. A da ne govorimo o tome da sam, razgovarajući s iskusnijim kolegama, već više puta čuo izjave „pa da, mi smo taj cloud već radili na tom i tom projektu, samo što onda nismo znali da se to tako zove“. Ma radili su, naravno... samo tad buzzwordi nisu bili tako bitni.
Danas jesu. Prvi buzzword kojeg se ja sjećam je Multimedija. Uh kako je to tada bilo važno. Idući je bio Pentium. Pa potom Browser Wars. A danas socijalni i mainstream mediji na nas u pregrštima nabacuju 3-D printere, Web 5.0, Emoticone, Photo Bombing, Meme, Selfie, Duckface, Spoofing, Easter Egg, Noob, Phishing, Startup, Big Data... i da ne zaboravim najvažniji: Twerking. Čovjek se lako izgubi u toj šumi, vrlo lako odustane uopće pratiti taj nered novih pojmova, koji ponekad i nemaju nikakav sadržaj. Previše je toga.
No postoji nešto što je u zadnje vrijeme ipak poškakljalo moju pažnju. Buzzword je The Internet of Things, ili u alternativnom, također poznatom nazivu - Machine to Machine. Pojam doduše postoji od početka stoljeća, a ideja još i od prije, samo što ju je tek sada razvoj komunikacija i računarstva jače aktualizirao. Na stranu očita patetičnost naziva, koja me natjerala da se uhvatim za glavu kad sam je prvi put čuo ( Facepalm ), u pozadini se ipak radi o nečem bitnom, što će svakako tijekom idućeg desetljeća proizvesti velik broj podataka dostupnih online ( Big Data ) ali i automatizirati velik broj procesa koji danas traže opsežan ljudski rad.
Zamislite recimo grupu vending mašina koje stoje s vanjske strane zida ureda u kojem radim. Osim što su te pravokutne glomazne naprave mjesto socijalnog okupljanja ljudi koji nemaju pametnijeg posla, one također isporučuju kavu, čokoladice, kekse, sokove i slično. S vremena na vrijeme ti aparati ostaju bez čokoladica. A ponekad ih i njihov opslužitelj dođe posjetiti iako su puni, jer ne zna koji im je status.
Kada bi se desilo da hladnjak u njima prestane raditi vjerojatno bismo dobili veći broj rastopljenih čokolada i tople kokakole, što bi ljutilo korisnike i stvaralo trošak (kalo, rasap, lom - ovo nije buzzword, ali je dobro leglo). Da ne pričamo da se ponekad dešava i da korisnik ubaci novac, ali se čokoladica putem do izlaza iz uređaja zaglavi, pa bijesni pravednik nabija aparatom o zid mog ureda, dok cijev od grijanja ne izleti u ured s naše strane.
Kada bi ti aparati imali priključak na Internet i svoj jedinstveni identitet na njemu ( IPv6 ), kada bi imali kameru, GPS, senzor pokreta, termometar, EFT-POS uređaj i brojač artikala, tada bi sve bilo lakše. Za početak bi svi uređaji nekoj centrali dojavljivali kada će nestati kojih artikala, a opslužitelj bi svojim kamiončićem, optimalnom rutom između svih instaliranih aparata po gradu (GIS) popunjavao zalihe.
Takvi uređaji bi primali transakcije izvedenih pomoću platnih kartica ili pametnih telefona (NFC), a uz malo sreće bi i elektrošokovima tjerali od sebe manijake koji njima nabijaju o zid. Geolokacijom i socijalnim mrežama bi svojim potencijalnim korisnicima javljali da se, pri vanjskoj temperaturi od 35C, na 3 minute hoda od njih nalazi osvježavajući napitak ohlađen na +4C.
Sada zamislite da tu priču s naših aparata za čokoladice protegnemo na sve što postoji. Na kamione čistoće, ustave hidroelektrana, osobne automobile, kontejnere pune kineskih gadgeta namijenjenihobijesnoj zapadnoj dječici. Zamislite da baš svaki radijator u vašoj zgradi ima ventil i senzor temperature, tako da se može optimizirati potrošnja energije grijanja s obzirom na doba dana i vremenske prilike za cijeli kvart.
Tende kafića su spojene na Internet i brzo se zatvaraju kada nailazi vjetar, a tenisice same na Facebook objavljuju koliko ste kilometara pretrčali. Autoput automobilu javlja da je na izlazu iz tunela dva prsta leda pa on automatski pali pogon na četiri kotača i forsira smanjenje brzine, htio to vozač ili ne - ali tako da se ne sudari s ostalim automobilima oko sebe s kojima također komunicira.
Zamislite da, pogledavši kroz svoje Google naočale možete vidjeti u zraku pokraj kutije čaja (za koji otužno vjerujete da će vam pomoći u mršavljenju bez vježbanja) lebdeći certifikat autentičnosti potpisan nekim enkripcijskim algoritmom i ključevima (PKI) baš vašeg omiljenog proizvođača opsjena. Dobro, ovo je važnije ako je u pitanju neki pravi lijek i ako živite u nekoj zemlji gdje su krivotvorine lijekova stvaran problem.
Ovakvi projekti sada već postoje i daju odlične rezultate. Recimo nešto što je Kapsch napravio na tramvajima u Linz-u. U ovom trenutku nije u fokusu inovativnost ideje već njena masovna primjena.
Čuo sam neki dan da je u zadnje dvije godine generirano i zapisano više informacija nego u čitavoj ljudskoj povijesti do sada. Ne znam je li to točno, moglo bi lako biti, ali me to ne brine. Više me brine trenutak kada ćemo u Internet of Things i mi sami postati Things . Već sad imamo svoje digitalne „druge ja“ na Facebooku i sličnim mjestima, već sad naši mobiteli Google-u i Appleu javljaju kuda se krećemo, ne bi li oni mogli bolje procjenjivati gužve u prometu i to prikazivati na svojim navigacijskim aplikacijama. Plus svakakve druge, pitaj Boga kakve, primjene za koje i bolje da ne znamo.
I kao što smo se prestali smijati ljudima koji su ulicama hodali s mobitelima na uhu i bijelim čarapama na nogama, nije daleko dan kada će nam prestati biti smiješne Google naočale i slični uređaji - koji će svojim korisnicima iznad naših glava prikazivati ime, dob i status veze ( It's complicated ). Istina, bit će i dobrih primjena. Kada se netko sruši zbog srčanog napada, majica koju nosi odmah će zvati hitnu pomoć i slati EKG.
No, ljudi su bića sklona i najbolje ideje iskoristiti za rat, pohlepu, a u najboljem slučaju za gluposti. Od vatre, preko nuklearne energije, do zadivljujućeg otkrića koje zovemo Internet - koje nam omogućava da na uređaju koji držimo u šaci imamo sve znanje svijeta. A na kojem ipak većinu prometa čine pornići i fotografije djevojaka napućenih usana.
Završena je napokon konsolidacija hrvatskog telekom tržišta, nakon što je Telemach Hrvatska kupio Optima Telekom od ZABA-e i HT-a, a A1 Hrvatska prije toga kupio što veće što manje telekome (B.Net) i kabelske operatore, sada je Hrvatski Telekom pripojio Iskon kojeg je kupio prije već podosta godina. Iako se pripajanje dogodilo s početkom ove godine i formalno pravno, sve je počelo još prošle godine. Time je završena konsolidacija tržišta i sada imamo tri velika telekoma HT, A1 i Telemach i nekoliko manjih Terrakom, 4Tel, Pro-Ping i još neke. I borba se za korisnike na optici nastavlja, a slično je u u mobilnom segmentu.
I dok čekamo rezultate najvećeg domaćeg telekoma HT-a, stigli su rezultati A1 Hrvatska. Za Telemach Hrvatska znamo samod a su u kompaniji jako zadovoljni, da su svi pokazatelji u zelenom, no više ćemo znati kada bude predano godišnje financijsko izvješće. rezultati A1 su jako dobri obzirom na vrlo izazovnu godinu iza nas.
U prošloj poslovnoj godini nastavili smo rasti, unatoč tome što su se kamatne stope jako povećale i sveopća tržišna klima nije bila pogodna. Naš novi proizvod Software Assurance (SSCS) nastavlja snažno rasti, a postojeći servisi podupiru investiranje u nove produkte. Premda mnoga od imena klijenata ne možemo objaviti, među njima su vodeće tehnološke i security kompanije današnjice, kao i društvene mreže, vladine agencije i korporacije. Neke od njih spadaju u Fortune 500, što je popis najvećih kompanija u SAD-u.
