Postoje dva ICT-a - bolje međusobno razumijevanje

Postoje dva ICT-a  - bolje međusobno razumijevanje

Foto: Dražen Tomić

Prošli tjedan sam imao prilike sudjelovati na jednom okruglom stolu pod nazivom Hrvatska 2020. Glavna tema je bila uloga ICT-a u razvoju države. Kako to inače biva na okruglim stolovima, priča se brzo preokrenula u pitanje kako izaći iz ove socijalno-gospodarske katastrofe u kojoj smo se našli.

Naravno, ICT startup scena se prva našla na tapetu kad smo krenuli razgovarati o budućnosti i ovu kolumnu moram posvetiti nekim nedovršenim idejama izrečenim za tim pravokutnim okruglim stolom. Za početak, startupi se događaju isključivo na IT sceni, a zadnji telekom startup je bio Metronet.

Prije svega, mislim kako imamo problem na terminološkom nivou kad razgovaramo o našoj industriji. ICT industrija ne postoji. Postoji IT industrija – klasična informatika, i postoji C industrija - telekomunikacije. Zašto je nužno razdvojiti ove dvije fundamentalno različite grane industrije? Čitavo vrijeme tražimo rješenja koja će povećati konkurentnost ICT industrije.

Razgovaramo o tome kako će ICT biti pokretač rasta u budućnosti. Govorimo o ICT-u kao izvoznom proizvodu itd… Za kvalitetu javne rasprave, bolje međusobno razumijevanje te na kraju i postavljanje pravih okvira svim našim nastojanjima da nešto promijenimo, nužno je da ih počnemo razdvajati.

Pogledajmo redom značajke ovih industrija. Statistički gledano – imamo 2000 IT firmi koje se bore za tržište  od 1 milijarde eura. S druge strane, imamo 6 telekoma koji se bore za tržište od 2 milijarde EUR. Realno, 3 operatera se bore za 1,7 milijardi eura  - HT, VIP i Tele 2, a sve ostalo je zanemarivo. Zbog veleprodajnih modela, prihodi Optime i H1 su već dobrim dijelom prikazani u prihodima HT-a. Dakle, s jedne strane imamo IT tržište s gotovo savršenom konkurencijom i oligopol na telekomunikacijskom tržištu. Situacija s dobiti je također značajno različita.

Naime, dobit tvrtk, (pod uvjetom da nisu u gubitku) u IT sektoru je značajno manja od telekomunikacija. Prosječan broj zaposlenih u pojedinoj tvrtki je drugačiji, intenzitet investicija također. Dok telekomi većinu prihoda crpe iz rezidencijalnog sektora, IT tvrtke se takmiče gotovo isključivo na poslovnom (b2b) tržištu s iznimkama trgovaca elektroničke robe. Ulazne barijere na IT tržište praktički ne postoje, dok je gotovo nemoguće (vidi recentne primjere) pokrenuti telekom bez barem 1 milijarde vlastitih kuna. (vidi posljednje primjere o konverziji duga u vlasništvo – Zaba-Optima, H1-HPB)

Dakle, imamo dvije fundamentalno različite industrije, a prečesto im tražimo zajednička rješenja za probleme koji su ili IT problemi ili telekom problemi, a nikako zajednički. IT je visoko fragmentirana industrija, dok je telekom izrazito konsolidirano tržište. Pravila igre na IT tržištu određuje tržište, dok se u slučaju telekomunikacija pravila igre uglavnom vežu uz regulatora.

Svi startupi o kojima govorimo posljednjih godina su isključivo vezani uz IT. Izvozni proizvod može biti softver, ali vrlo teško telekomunikacijska usluga. Daljnji razvoj širokopojasnog Interneta nije preduvjet razvoja softverskih rješenja, odnosno – današnja dostupnost je sasvim dovoljna. Povećanje brzina ili smanjenje cijena ne predstavlja značajne konkurentske prednosti. Naravno da nam je potrebna optika do stanova i naravno kako moramo izaći iz regulatorne slijepe ulice u kojoj su se našli HT i HAKOM. Međutim, problem IT industrije je nedovoljna potražnja domaćeg gospodarstva za IT uslugama te cijena rada kao glavne komponente ulaznih troškova.

Problem telekoma je pad prihoda zbog zasićenja tržišta i nedostatak novih proizvoda. Preveliki udio državne potrošnje također predstavlja izazov za IT industriju. Javna nabava ne omogućava novim, malim i inovativnim tvrtkama da se pozicioniraju u javnom sektoru jer njihova mogućnost dobivanja poslova na natječajima je uvelike limitirana zahtjevnim referencama, naslijeđenim odnosima,  zapravo – unaprijed raspodijeljenim kartama. IT poduzetnici poručuju neka nas država pusti na miru, dok HT kaže državi – dozvolite nam da investiramo.

Nažalost, startupi su samo dio rješenja. Čitava startup kultura je kod nas nastala isključivo zbog toga što mladi stručnjaci ne mogu pronaći posao, pa su prisiljeni otvarati vlastite tvrtke. To je svakako za pohvalu i često čujemo kako ponekad i noga u dupe može značiti korak naprijed. Međutim, bilo bi dobro kad bismo znali u kojem smjeru koračamo. Dok ne razdvojimo problematiku telekoma i IT-a, nisam siguran kako možemo postići konsenzus oko ključnih pitanja ICT sektora.

Još iz kategorije

Microsoftova reakcija na optužbe o povredama privatnosti

Microsoftova reakcija na optužbe o povredama privatnosti

17.04.2019. komentiraj

Na zahtjev nizozemskog Ministarstva sigurnosti i pravde, društvo Privacy Company provelo je procjenu učinka na zaštitu podataka u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka – GDPR, u odnosu na Microsoft Office ProPlus Enterprise (Office 2016 MSI i Office 365 CTR). Procjena je pokazala da Microsoft sistematično i prikriveno prikuplja podatke velikog razmjera o pojedinačnoj upotrebi Worda, Excela, PowerPointa i Outlooka.

Što je AI?

Što je AI?

16.04.2019. komentiraj

Vjerojatno već svatko ima neku osnovnu ideju o tome što bi umjetna inteligencija trebala biti. Postoje mnoge definicije, no mi ćemo bez kompliciranja i ulaska u prijeporna pitanja reći da je umjetna inteligencija (AI) inteligencija koju pokazuju uređaji pri obavljanju određene zadaće. Idealni inteligentni uređaj je prilagodljiv i ujedno poduzima radnje kako bi povećao vjerojatnost da ispuni neku zadaću. Glavne značajke umjetne inteligencije su: 1. sposobnost pohranjivanja velike količine podataka i prikupljanja novih podataka iz okoline; 2. sposobnost da samostalno donosi odluke i zatim djeluje na temelju tih odluka.

5 razlika koje čine dobrog GDPR konzultanta

5 razlika koje čine dobrog GDPR konzultanta

16.04.2019. komentiraj

Svijest o potrebi za zaštitom osobnih podataka ubrzano raste, i to ne samo zahvaljujući GDPR-u. Brojni incidenti uporno nas uče da je bojazan od narušavanja njihove sigurnosti potpuno opravdana. Intenzivna digitalizacija društva eksponencijalno povećava rizik kojem smo izloženi. Više ga jednostavno ne možemo zanemarivati, a posebno to ne smiju činiti oni koji prikupljaju i obrađuju velike količine osjetljivih osobnih podataka.