Krizni stožer za obranu hrvatskog informatičkog društva (KSOHID)

Za one koji su propustili, a vjerujem da jeste mnogi, jučer je Nacionalno vijeće za konkurentnost izbacilo rezultate ( http://www.konkurentnost.hr/Default.aspx?art=487&sec=2 ) (zapravo, prepisalo iste) koji su objavljeni kroz najnovije istraživanje Svjetskog gospodarskog foruma (WEF) o informacijskoj tehnologiji, po kojem se eto nalazimo na 51. mjestu. Dobro? Loše? Po komentarima u članku, rekao bih loše, ali osim kratkog obraćanja predsjednika vijeća, g. Mudrinića, nema ničeg zanimljivog što bi mogli o tome pročitati u tekstu.

Tekst je možda suhoparan, onako, obraćanje za novinare, ali rezultati koji se komentiraju nisu dobri. Pojednostavljeno rečeno, "zveknuli" smo 6 mjesta (sa 45. na 51.), mada se to može promatrati i kao činjenica da možda neki drugi napreduju brže od nas, ali i kao činjenica da se mi zapravo ne mičemo iz pozicije već zadnjih desetak godina.

Možda nekome desetak godina ne izgleda puno, ali složit ćemo se da u informatičkoj industriji deset godina ponekad čini cijelu vječnost. Da vas podsjetim, te godine je Apple pokrenuo iTunes Store uslugu. Gledali smo Matrix:Reloaded (puno lošiji od prvog dijela).  Michael Jackson je još bio živ ali su ga povlačili po zatvorima. Sadam Hussein je napokon uhvaćen u ratu u Iraku. Arnold Schwarzenegger je postao guverner države Kalifornije. Concorde je poletio na svoj zadnji let i nikada više nije odletio na putovanje. Na izborima 2003 u Hrvatskoj, HDZ je ponovo došao na vlast. Zbilja nije bila neka rodna godina, rekli bi naši stari.

No što se tiče Applea, pogledajte što je iTunes servis i integracija s iPodom napravio za njih (naravno nije samo to, ali bitno je vidjeti koliko se toga može promijeniti za 10 godina). Prvo sam mislio raspisati sve što mi padne na pamet ovdje, a onda, možda je bolje samo objaviti pregled rasta dionica - na tržištima slobodnog kapitala ovo govori samo za sebe.

Uzmimo sad ovaj indeks (recimo da je to porast sa 7 USD 2003. godine na 700 USD 2012. godine kada je dionica bila na vrhuncu). Porast od... nevjerojatnih  100 puta ili 10.000%?). Znači li to da bi (znam da je usporedba nemoguća i nevjerojatna, ali) u 10 godina i ICT industrija jedne zemlje moga napredovati sa 58 na recimo 30 mjesto? Ima li uopće takvih skokova? Na žalost kritičara, ima. Finska je napredovala sa 6. na 3. mjesto. Singapur sa 4. na 2. Nizozemska sa 9. na 4. mjesto. UK sa 15. na 7. Taiwan sa 15. na 10. I to samo gledajući prvih 10 mjesta na tablici i to samo u zadnje 4 godine. No dobro, sve su to velike zemlje i gledajući prvu tablicu mogli bi reći - pa i druge zemlje u širem okruženju imaju probleme i ne napreduju ne znam što. No složit ćemo se da to nije neki izgovor.

Ne znam kako vi gledate na ovo, ali ja osobno nisam zadovoljan. Ne vidimo značajnije pomake, pa u duhu dnevno političkih događanja predlažem da osnujemo "KRIZNI STOŽER ZA OBRANU HRVATSKOG INFORMATIČKOG DRUŠTVA". Ili tako nekako, ako pronađete bolji naslov udruženja ili zanimljiviju skraćeninu, lako ćemo to promijeniti, jer je ionako cilj, a ostalo su nijanse. Zapravo, zašto ne? Kad se mogu organizirati poljoprivrednici, stočari, građevina, pravnici, bilježnici, ovi, oni, što ne bi mogli i mi? Je li pri grafikon zapravo poziv na uzbunu, jer je poznati intelektualac još tamo sredinom devedesetih izjavio: "kada stanem, padam"?

No za razliku od standardnog stožera, predlažem da nemamo nekakvo vodstvo. Nemamo predsjednika, dopredsjenika, blagajnika, tajnika, savjetnika, pridružene članove i slično. To već imamo, i krije se u akronimima HUP-ICT i HGK-ICT ali sumnjam da bi oni objavili krizno stanje i pozvali na izvlačenje traktora. Odnosno, u našem rječniku, na dogovornu akciju prosječnog građanskog revolta, što god da to bilo.

Zanimljivo, ne bi tražili gotovo ništa. Ne trebaju poticaji, sastanci, pamfleti, štrajkovi i slične organizacijsko protestne metode. Samoorganizacija nam nije strana, samo ovog puta ne možemo prihvatiti bilo koji kompromis tipa: "a ako ste registriranih i za djelatnost 70.22, onda imate poticaj od...". Svi znamo da ne želimo biti na začelju informatičkog vlaka. Rekao bih da ne želimo biti niti u sredini. Zapravo, zanima nas prvi razred - i to ne samo prvi, ja bih rado kreirao posebnu novu kategoriju, kao recimo first class u avionima. Nekako se radije vidim tamo. Ili u prijevodu, među barem 20 prvih mjesta u dogledno vrijeme.

Ali to traži drugačiji pristup. Svaka aktivnost morala bi biti transparenta. Pametni ljudi bi razmišljali kako ju možemo multiplicirati. Tko sve od iste može zaraditi. Smislili bi investicije za koje ne trebaju milijarde nego recimo 1000 USD svaki mjesec da imamo, kao Slovenci, svoju razvojnu kuću u Silicijskoj dolini. Mi znamo zašto, samo da ne moramo previše objašnjavati.

Eto, tek toliko da prokomentiram situaciju, a nadam se isto i od odgovornih, zaduženih, postavljenih, plaćenih i nadam se... spremnih.

 

 

*O autoru: Ratko Mutavdžić osnivač je i arhitekt rješenja u tvrtki PROJEKTURA, savjetodavnoj tvrtki koja istražuje nove i tehnologije u nastajanju te ih uvodi u različite organizacije. Možete ga pronaći na adresi www.projektura.org ( http://www.projektura.org/ ) ili na elektroničkoj pošti ratko.mutavdzic@projektura.org ( mailto:ratko.mutavdzic@projektura.org ).



URL članka Krizni stožer za obranu hrvatskog informatičkog društva (KSOHID)