KOMENTAR: Što možemo naučiti od nogometaša

Hrvatska je druga na svijetu i to je činjenica. Željeli smo više svi mi, a pogotovo igrači na terenu. To se dobro vidjelo u suzama i tužnim licima na kraju utakmice. Međutim, sjetite se prosinca prošle godine kada smo igrali doigravanje s Grčkom, kada smo prije toga bili zaista katastrofa i kada je u to vrijeme na klupu sjeo novi izbornik Zlatko Dalić.

Svi su ih tada otpisivali, ali da je netko tada rekao da ćemo biti u finalu svjetskog prvenstva rekli bi mu da je IDIOT. I to totalni. Jer nitko nije vjerovao.

Upravo su tijekom Svjetskog prvenstva u Rusiji igrači pokazali zajedništvo, vjeru i trud. Koji se godinama gomilao, koji je godinama nastajao zbog mukotrpnog rada. Tko nije probao trenirati ne zna što to znači, a pritom treba imati i puno sreće – ostati neozlijeđen, postojati trenutak da te netko primijeti i malo pogura. Tko misli da nije tako zaista!

I sada se može vidjeti i čuti zaista sve. Od toga da su previše slavili ulazak u finale, da su mogli drugačije. Da ih nije pomazila božica sreće. Ali to zapravo uopće nije važno jer su napravili nešto što je mnogo važnije od toga da li su prvi ili drugi. Pokazali su kako se trud isplati, kako se isplati boriti, kako nije važan jedan čovjek, a najbolji je igrač Svjetskog prvenstva Luka Modrić, kako se igra za ekipu.

Čitam po društvenim mrežama razne komentare od pozitivnih do negativnih, od onih koji smatraju da poslodavci ne bi trebali pustiti zaposlenike da ih odu pozdraviti. Sramota, a traže da još država refundira taj trošak. Jer propast će bez njega. To govore oni kojima je plaća radnika ispod svakog minimuma, koji se diče svojim poslom, nekakvim izvozom, a zapravo nikad neće shvatiti.

I to im se ne isplati niti govoriti jer to ne razumiju, a misle da su neki izvoznici. Naučite od ovih dečki koji ganjaju loptu po terenu kako se bori, a ne puno priča. Umjesto da nalazite probleme u drugima okrenite se sebi, umjesto da stalno kukate da vam je netko drugi kriv.

Ti isti pljuju po državi kako je ovakva ili onakva, da je birokratizirana, ali kad treba uzeti EU novac od one velike birokracije iz Bruxellesa onda to nije problem. Kada uzimate taj novac zapitajte se zašto je sustav tako kompliciran, pa se onda sjetite kada je dolazio prvi novac kako se umjesto ulaganja u posao ulagalo u skupe automobile. Pa je ta ista EU birokracija rekla „e pa neće ići tako“, pa su tražili da se promijene pravila. I naravno da su ih promijenili.

Kada biste otišli raditi u inozemstvo, kao što su to ovi dečki napravili ne biste bili prvi u gradu, nego zadnji. Morali bi se svojski potruditi jer morate biti najbolji, pa onda još i bolji od drugih da biste uspjeli. Igrači su dali sve od sebe, baš sve, a odličan je primjer Ivan Rakitić koji je odigrao 71 utakmicu ove sezone. Najviše od svih, rekord. Nikad nitko nije toliko.

Trudite li se vi tako u svome poslu?! I onda možete kukati ako je tako. No, nešto iskustva mi govori da baš i nije tako. Jeste li se spremni odreći mnogo stvari u životu da biste uspjeli, jer ako mislite da se ovi dečki mnogih stvari nisu odrekli jako se varate. Da li ste spremni?

Znam da me mnogi neće voljeti zbog toga, ali neću vas lagati. Umjesto da sve druge krivite za manji uspjeh od kojeg želite, umjesto da u drugima tražite krivce pokušajte se pokrenuti i jednostavno radite, stvarajte i trudite se.

Mnogi su pričali iza leđa, ismijavali, pa on nosi sve sam! Nikad zato neću zaboraviti CeBIT u Istanbulu u Turskoj kada su čelni ljudi hrvatskog IT-a samnom nosili video opremu i nikome nije bilo teško. Bilo je zabavno jer tako se to radi - trud, rad, vjera i zajedništvo.



URL članka KOMENTAR: Što možemo naučiti od nogometaša