INOVACIJA … i neposredna demokracija u praksi

Teorijska razmatranja o neposrednoj demokraciji u prošloj ( /kolumne/inovacija-e-odlucivanje-u-neposrednoj-demokraciji ) kolumni možemo ovdje dopuniti njezinim neželjenim učincima kao i o mogućim načinima konkretne primjene u organizacijama poput stranaka ili lokalne i državne uprave. Vraćamo se na odličan članak „Liquid Democracy: True Democracy for the 21st Century“ („Tekuća demokracija: stvarna demokracija 21. stoljeća“, vidi OVDJE). Autor Dominik Schiener iznosi sljedeće manjkavosti neposredne demokracije:

Izravna demokracija: birači su izravno uključeni u donošenje odluka države. Birači izražavaju svoje mišljenje neprestano glasujući o pitanjima. Izravne demokracije nude građanima potpunu kontrolu, odgovornost i jednakost. Nažalost, izravne demokracije se ne mogu široko primijeniti, uglavnom zbog neznanja i neangažiranosti, zbog sve većeg broja pitanja koja zahtijevaju pozornost glasača kako zajednica raste.  Sve to postaje jednostavno nepraktično za birače  kako bi bili informirani o svim pitanjima jer nemaju vremena, želje ili stručnost. To opet dovodi do slabog odaziva glasača i niske ukupne zadovoljstva birača u zajednici. Izravne demokracije u najčišćem obliku jednostavno nisu izvedive za veće zajednice.

(„Izravna demokracija“ je Google Translator prijevod termina „Direct Democracy“. Do sada smo koristili izraz „neposredna demokracija“. Teško se odlučiti, no naš kontekst je bio kontrast prema reprezentativnoj (posrednoj) demokraciji. Uostalom, broj Google-hitova je najveći za pojam neposredne demokracije. Na Wikipediji se izravna i direktna demokracija tretiraju kao sinonim, vidi OVDJE).

Dominik Schiener dalje objašnjava još brojnije negativnosti reprezentativne demokracije od one neposredne. Kao praktičan problem on navodi zastarjelost sustava glasovanja putem biračkih mjesta i papira kao glavni uzrok apstinencije).

Konačno, on daje sljedeći opis jednog „srednjeg puta“, dovoljno otvorenog i s druge strane izvedivog. Naziva ga „liquid democracy“. Naš doslovni prijevod „tekuća demokracija“ bi bio zabavno obmanjujući, pa moramo pronaći bolji!

U reprezentativnoj demokraciji birači biraju svojeg zastupnika i on za vrijeme legislativnog razdoblja odlučuje o svim pitanjima. U neposrednoj demokraciji birači glasuju izravno o svakom predmetu (zakonski prijedlog ili druga odluka). Dosta smo probali da ono prvo ima velikih manjkavosti, a logički zaključujemo da je ovo drugo teško provedivo (iako bi današnjim tehnološkim sredstvima možda bilo ipak izvedivo?)!

Za razliku od spomenuta dva sustava, „liquid democracy“ pristup zvuči uistinu primamljivo.Postoje njegova tri modaliteta, kako je prikazano na prethodnoj shemi:

  1. Glasači imaju slobodu o nekim pitanjima dati svoj izravni glas.
  2. Glasači delegiraju stručnoj osobi kontakt sa zastupnikom parlamenta, gdje je prednost da je delegat stručan ili barem informiran o ovom pitanju.
  3. Glasači mogu službeno dostaviti svoj glas neposredno zastupniku u parlamentu. Dio njih naravno o istom pitanju može glasati i direktno.

Ovaj se model naziva „tekućim“ zatošto glasači u bilo kojem trenutku mogu promijeniti ne samo način davanja glasova, nego i svoje delegate, odnosno zastupnike kojima se obraćaju. Delegiranje i obraćanje neposredno zastupniku je stvar povjerenja do kojeg i jedan i drugi i te kako trebati držati. Time se umanjuje utjecaj stranačke stege koja je definitivno jedna od značajnih manjkavosti sadašnje reprezentativne demokracije.

­­­­­­JESTE LI ZNALI da Direktdemokraterna nije jedini pokret za neposrednu demokraciju, OVDJE popis s linkovima, gdje možete vidjeti i gdje su sve artikulirana takva nastojanja. Nabrojano je pedesetak stranaka. Mnoge su ili u nastanku, mnoge ne postoje,a  ne vidimo niti jednu koja bi imala parlamentarnog zastupnika. Programski je vrlo zanimljiva austrijska stranka „GILT - Meine Stimme Gilt“ – „Moj glas vrijedi!“. Zalažu se za dodatni – građanski – parlament, kako bi to funkcioniralo, možete vidjeti na animaciji OVDJE.

Za svaki se „saziv“ ovoga „parlamenta“ lutrijom se izvlače prijavljeni „zastupnici“ na način da budu zastupljene sve društvene skupine. Svatko može dati razrađenu ideju koja se obrađuje šest tjedana i donosi odluka koja postaje punovažna točka dnevnog reda službenog parlamenta. Olako odbacivanje prijedloga koji dolaze od „građanskog parlamenta“ nije baš politički oportuno niti za jednu stranku. U sljedećem izbornom krugu će i ta statistika uvažavanja ovakvih prijedloga biti ulog u pridobivanju birača! Ovakav postupni pristup koji neposrednu demokraciju čini dopunom službenoj, stranka GILT naziva „otvorenom demokracijom“ i svakako je mogućnost koju i kod nas treba ozbiljno uzeti u obzir.

U rečenom je popisu stranaka izravne demokracije Hrvatska je zastupljena s Radničkom Frontom (RF). No ako se pogleda njihova web stranica OVDJE, u programskim načelima (koje oni bezrazložno iritirajući zovu „principima“) oni ne spominju neposrednu demokraciju. To čine tek u dva stupnja dubljim sadržajima, unutar zahtjeva:

„5. Zabrana utjecaja kapitala na izbore i politički život“

, opet to nazivajući stranim nazivljem „direktna demokracija“ (DD).

No izuzetno je pohvalno da je načela neposredne demokracije RF ugradila u funkcioniranje same stranke. Tako u Statutu o odlukama Skupštine (svi redovni članovi stranke) stoji:

(5) Skupština odlučuje i raspravlja na sljedeće načine:

(a) Izravno i uživo na općem plenumu Skupštine na kojem se sastaju svi redovni članovi.

(b) Elektroničkim glasanjem nakon obavezno provedenih rasprava uživo u svim lokalnim organizacijama i putem službenih internih komunikacijskih kanala RF-a.

Iako je izričaj RF stranke bezrazložno previše ideološki obojen on može biti primjer dobre prakse strankama koje se diče demokracijom, a interno imaju izabrana vodstva s faraonskim ovlastima. RF definitivno nije skup „proroka koji vino piju, a vodu propovijedaju“!

U hrvatskoj verziji Wikipedije o izravnoj demokraciji (vidi OVDJE) imamo popis koji donosi i indirektni link na www.pirati.hr i naziva je strankom izravne demokracije. No kad se ode na njihovu tu web stranicu, dobije se glazbena grupa „Pirati“:

:)

Unatoč ovom manjem zabavnom izletu, na hrvatskoj sceni neposredne demokracije ipak imamo neke iskorake i nismo toliko daleko od dosta slabe globalne slike.

Osim ovoga vrijednog članka o „liquid democracy“ vrijedi pogledati i linkove u njemu, koji podrobno opisuju ovaj noviji politički fenomen, blizak pojmu „delegativne demokracije“.

Iako Wiki navodi da se radi o istome, Dominik Schiener tvrdi da je „liquid democracy“ podskup „delegative democracy“. To je ispravno zato, jer osim čistog delegiranja svojeg glasa drugom glasaču (uz „tranzitivnost“) u „liquid democracy“ imamo i drugih osobina, kao što je neposredno odlučivanje. Vrijedno je razumjeti razliku ta dva pristupa, što može koristiti u odlukama o primjeni nekog od ovih inovativnih sustava koji mogu ukloniti očite manjkavosti posredne demokracije. Više o „delegativnoj demokraciji“ vidjet ćemo u narednoj kolumni sljedeći ponedjeljak.

Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant



URL članka INOVACIJA … i neposredna demokracija u praksi