Društvenom mrežom u glavu – nisu svi novinari

Bomba u Bostonu, uhvaćen bombaš, lažne optužbe, krivi ljudi, najnoviji je pokazatelj kolika je stvarna odgovornost medija i koliku u konačnici imaju moć. s tom moći treba znati, stoga blogere, tviteraše i sve druge koji „šire“ najrazličitije informacije na društvenim mrežama nikako ne smijemo zvati novinarima.

I sad samo čekam lokalne dušebrižnike da me opet napadnu, ali izgovorit ću što mislim jer vrijeme da se stane nakraj optužbama bez razloga i jurnjavom za vijesti. Cijenim otvorenu, konkretnu, provjerenu informaciju, naravno koliko to može biti. Volim pročitati i o spekulacijama, ali optužbe bez razloga da bi se bilo prvi jednostavno su nešto što treba spriječiti ako je to ikako moguće.

Baš pred neki dan na gostujućem predavanju budućim PR-ovcima i onima koji to tek žele postati ispričao sam o tome kako pronaći relevantnu informaciju, kako biti konkretan i uspješan u novinarskom poslu koji je na kraju zanat koji se uči godinama, neki ga nauče neki jednostavno nisu za njega. I zbog toga novinarstvo kakvo je danas našlo se na meti društvenih mreža gdje se informacije šire poput munje i mnogi uopće ne shvaćaju koliki to utjecaj  na nekoga može  imati.

Nije važno tko će donijeti i tko će biti prvi u ekskluzivnoj informaciji već su problemi lažne informacije s kojima se mediji susreću danas, a tome pogoduju ponajviše društvene mreže. Tako je jadni student, koji je navodno nestao kako prenose američki mediji Sunil Tripathi optužen da je kriv za bombaški napad iako nitko zapravo ne zna gdje je. Bilo je to objavljeno na društvenim medijima poput Twittera i Reddita. Nekoliko sati poslije NBC prvi javlja da su pravi osumnjičenici za napad dvojica čečenske braće Tamerlan i Džohar Carnajev koji s Tripathijem nemaju nikakve veze.

Medijski kaos, neslućenih razmjera, pokrenut na društvenim stranicama dodatno su pogoršali prominentni mediji koji su preuzeli informaciju, pa je tako 'napadač' Tripathi završio i u tiskanim izdanjima nekih uglednih novina u svijetu koja su se pojavila na kioscima prije nego li je vijest opovrgnuta.

U priči nitko nije nevin, pa niti mediji, jer jurnjava za informacijom stvarno je ponekad dovedena do apsurda, pogotovo kad su ključne informacije skrivene iza gomile nebitnog i nevažnog.

Ali vratimo se mi malo preko bare gdje se događalo svašta pa je tako i New York Post objavio  u srijedu fotografiju dvojice ljudi s torbom pokraj cilja Bostonskog maratona, implicirajući da se radi o počiniteljima napada, iako se nije radilo o dvojici braće. Dva ugledna medijska diva kao što su CNN i Associated Press nisu ništa bolje prošli nego su i oni učinili početničke pogreške.

Naime objavili su još u srijedu da je prvi sumnjivac uhićen, što su nadležne institucije uključene u istragu vrlo brzo demantirale. CNN i AP potom su se ispričali za pogrešku. Medijski kaos koji je nastao dokazao je da i veliki mogu pogriješiti i da novinarstvo nije dječja igra i zaista nije, a društvene mreže mogu biti pogubne za relevantnu informaciju i da se širenje vrlo teško može zaustaviti.

Analitičari medija već se dulje vrijeme slažu da ako pogledate  Facebook i Twitter, vijesti o događajima šire se brže  nego što ih prenose portali, a pogotovo su brže od onih iz radijskog ili TV prostora. To stvara jako veliki pritisak na medije i tjera ih da brzaju što donosi pogreške i to ponekad i vrlo opasne.

Stoga svatko ne može biti novinar!



URL članka Društvenom mrežom u glavu – nisu svi novinari