Ajme! “ICT industry” uopće ne postoji na guglu. Što sad?

Baš mi jučer kaže jedan prijatelj – „ma vi ste meni svi isti - kompjuteraši“. Kad moju mamu pitaju čime joj se bavi sin, ona odgovori – „kompjuterima“.

***

Novija događanja: tržište je loše, naplata slaba, porezi pritišću, državne investicije u informatizaciju su u padu. Ovih dana imamo sve više okupljanja, okruglih stolova, sve se više govori u mikrofone o tome da bi se nešto trebalo napraviti jer je „ICT industrija važna, a to se nedovoljno prepoznaje“.

Jedan stariji događaj: još prošlog ljeta, na jednom smo našem okupljanju izvoznika softvera, smjelo izjavljivali da je moguće i nuždno potaknuti jednu nedovoljno iskorištenu industriju, te pokrenuti novi val zapošljavanja. To naše okupljanje održano je pod naslovom 8. CISEx Friday – INDUSTRIJA SOFTVERA I ZAPOŠLJAVANJE U HRVATSKOJ ( http://www.exportboomers.com/CISEx/ExportBoomers-Blog/CISEx/Pozivamo-vas-na-8.-CISEx-Friday-INDUSTRIJA-SOFTVERA-I-ZAPOSLJAVANJE-U-HRVATSKOJ ).

Vjerojatno ste već primijetili razliku u imenu. „Softverska industrija“ ili „ICT industrija“? Druga je razlika da na tom starijem događaju nije bilo predstavnika politike. Treća je da na tom starijem događaju nitko nije kukao.

Mnogi koji u naše ime upravo objašnjavaju državnoj administraciji kako stoje stvari, misle da se ovo što mi softveraši radimo odaziva na imena „IT industrija“ ili „ICT industrija.“ Poneki od njih također misle da ona jednako tako uključuje svakog onog koji na ćošku drži dućan u kojem se može kupiti USB memorijski stick ili dilera koji upravo iz Kine naručuje futrole za pametne telefone. Pa i svakog onog koji recimo nešto prodaje putem web stranice.

No eto ti nesporazuma. Jer svi mi koji smo prepuni entuzijazma odlučili platiti članarinu u udruzi Hrvatskih nezavisnih izvoznika softvera (CISEx) smo zapravo tim činom prelomili odluku da ostanemo, radimo, proizvodimo, zapošljavamo i da se bavimo proizvodnjom softvera. To je industrija budućnosti, bitna, strateška u velikom broju zemalja, fantastično skalabilna, jednostavno se pokreće, ekološki je prihvatljiva, a ulaganja u nju ne proizvode otpore ni referendume.

Nekim čudom je već imamo. No kako to objasniti?

Predlažem da joj najprije još jednom svi zajedno glasno izgovorimo ime – SOFTVERSKA INDUSTRIJA. Ne vjerujete mi? Okej, ajmo pokušati ovako > google.com, Search: ICT Industry.... Što dobijemo? Nema je!? Moguće ste kao jedan od rezultata dobili neki link u kojem se spominje termin „ICT Industries“, dakle množina, više različitih industrija, a ne jedna jedina ICT industrija.

Što kaže Wikipedia? Vjerujem da ćete bez obzira na njenu nepouzdanost i njoj vjerovati prije nego meni.

“Several industries are associated with information technology, such as computer hardware, software, electronics, semiconductors, internet, telecom equipment, e-commerce and computer services.”

Wikipedia je naravno malo površna, pa će svaki onaj tko se pozabavi ovom temom otkriti da se u Americi razrada industrija koje se temelje na ICT tehnologijama provodi još opširnijim/detaljnijim rasterom.

Dakle, još jednom, udruga Hrvatskih nezavisnih izvoznika softvera (CISEx) nastala je u samo jednoj od ovih industrija: SOFTVERSKOJ INDUSTRIJI.

Riječ “nezavisni” u nazivu naše udruge odnosi se na nekoliko stvari. Najprije, ona je pandan onog „I“ u akronimu ISV (Independent Software Vendor). ( http://en.wikipedia.org/wiki/Independent_software_vendor ) To „I“ označava one proizvođače koji rade svoje vlastite proizvode, a ne bave se razvojem tuđeg proizvoda (outsourcing, itd). Nadalje, ovo „I“  u našem slučaju označava da se zaista radi o organizaciji koja se primarno bavi razvojem naše domaće industrije, koju ne želimo statistički promatrati na način da sebi pribrajamo rezultate stranih kompanija koje eventualno posluju iz Hrvatske u istom segmentu.

Koristiti nepostojeći izraz „ICT industrija“ je strašno opasno, jer ako krenemo tim pogrešnim putem nikad zapravo nećemo moći ni objasniti različitosti i specifičnosti svih industrija unutar ICT tehnologija. Adekvatno, nećemo moći dobro razumjeti potrebe, pa prepoznati fokus i priliku. I dalje ćemo ostati jedna od vrlo rijetkih zemalja svijeta koja nema statistiku svojeg izvoza softvera. Otkud nam ona kad softver ne promatramo kao zasebnu industriju? Mogli bi nam se tako opet dogoditi naslovi “ICT industrija u Hrvatskoj pada” ili čak i njen izvoz, onda kada se dogodi novi pad cijena roaminga. Pa će netko u državi s pravom reći – što se vi javljate da ste bitni i perspektivni, kad ste u padu?.

Još nešto. Broj tema koje se međusobno isprepliću na svim tim skupovima i okruglim stolovima nadilazi mogućnosti Supermana. Iz rečenice u rečenicu se skače sa softverske industrije na e-government, pa onda na problematiku širokopojasnog pristupa, pa na primjenu informatike u gospodarstvu, školama, itd. To nitko ne može prožvakati. Od te papazjanije ni najdobronamjernija osoba u državnoj administraciji ne može pronaći pattern za nešto suvislo, neku strategiju. Jer na skupu ratara se valjda ne priča o kravama, a na skupu vinara se ne priča o kukuruzu ili jagodama.

Ubijamo ih!

Zato je ključno odvojiti industrije koje su samo slučajno na jednoj hrpi jer ih povezuje ta nesretna ICT tehnologija.

Tek sad kad smo to nadam se riješili mogu predložiti par štoseva kojima možemo unaprijediti softversku industriju. To više ne stane u ovu kolumnu.



URL članka Ajme! “ICT industry” uopće ne postoji na guglu. Što sad?