Video igre - svijet u kojemu možemo biti sve što poželimo?

Video igre - svijet u kojemu možemo biti sve što poželimo?

Video igre - svijet u kojemu možemo biti sve što poželimo... ili ... možda i nije baš tako. Hmmm....pa, pogledajmo sve te razne igre koje nam se nude. One nam nude da pljačkamo banke, krademo, ubijamo, vozimo, izazivamo nesreće, da pucamo, letimo... sve ono što u stvarnom svijetu baš i ne bi mogli.

Ok, mogli bi, ali... postoje neka ograničenja, zar ne... e, pa je li tako i u video igrama, postoje li ipak neka ograničenja ili nam je dopušteno da radimo što god zamislimo. Jesu li neki programeri možda mislili na to da se neke stvari trebaju kažnjavati ili ograničiti kada napravimo određenu akciju ili od nas stvaraju potencijalne ubojice i pljačkaše banaka.

Budimo iskreni i recimo kako nam je stvarno sve dozvoljeno u tom online svijetu i da se rijetko nađe netko tko misli na moral i etiku. Svaka čast raznim sportskim igrama gdje možete za par minuta biti Ronaldo i Messi, no većina igara je vrlo nasilna i gruba.

Možda nas uče vještinama i kako da mislimo što brže, no ako to uključuje prolijevanje krvi i gaženje ljudi (sjetite se samo Carmageddona) onda se trebamo malo i zapitati kamo sve to vodi.

Razni psiholozi ističu da ne možemo okriviti video igre ako netko počini neko nasilno djelo jer je taj netko već i prije toga bio neuračunljiv. Opet, postoje oni koji tvrde da su nasilne igre okidač za sve one nestabilne.

Po nama, i jedni i drugi imaju za pravo i teško se staviti na jednu stranu. No, jedno je jasno. Djeca i mladi trebali bi ipak imati određena ograničenja u vezi igranja nasilnih igara i bez obzira koliko nam tupe u glavu da je sve to imaginarni svijet, naše je da djeci pokažemo da postoje i neke druge igre kao što su... na primjer, nogomet na livadi a ne ispred ekrana.