Video igre nas tretiraju kao zločestu djecu, no u njima nema anarhije

Video igre nas tretiraju kao zločestu djecu, no u njima nema anarhije
Shutterstock

Video igre mnogima služe da bi kroz njih bili ono što inače ne mogu, a pritom se i zabave. Samom svojoj pojavom mogu biti apokaliptične, destruktivne, energične, avanturističke, a ono što mnoge oduševljava - anarhične... Ali u svojoj su biti itekako strukturirane, imaju formu, određene su pravilima i "buntovnici" zapravo samo prividno dolaze na svoje te je i njihova sklonost anarhiji ili destrukciji zapravo dio virtualne stvarnosti kao i igra sama po sebi.

Na prvu to uistinu ne izgleda tako, posebno ako igramo igre u kojoj smo glavni heroji, netko o kome ovisi sudbina svijeta oko nas. No da ne bismo baš prelako radili što želimo, u igrama su postavljena pravila koja nas sputavaju u svakom smislu. Čak i igre kao GTA ili neki RPG, pa i MMORPG, samo naizgled dozvoljavaju potpunu slobodu kretanja i činjenja onog što želimo, napadanja koga god želimo. Ne, ne možemo ući gdje želimo, ne možemo napraviti što želimo i ne možemo se ponašati kao što želimo.

Otkud sad ova tema? Britanski Guardian "pozabavio" se gejmerima i njihovim preferensama i kod mladih pubertetske dobi upravo "anarhija" i "izostanak pravila" odskače kao glavni motiv igranja neke igre, što sugerira da bi i u stvarnom životu željeli više slobode i mogućnosti da se ponašaju kako god žele, kad god žele. Zato je zanimljivo da zapravo to sve u igrama čine samo prividno.

Kad u Graxitoru elf priča o ratu koji traje tisuću godina napasti ga ne možemo jer je prijateljski lik. Elder Scrolls III: Morrowind (a potom i daljnji nastavci popularnog serijala) pak dozvoljava ubijati koga god želite, ali samo ako vam igra kaže da je svijet otišao kvragu i da više ne možete "sejvati" igru ako želite nastaviti avanturu. Ali barem donekle postoji ta potpuna sloboda, neovisna o granicama same igre.

Možda će u budućnosti postojati nešto slično, ali potom se i postavlja pitanje čemu bi služilo kad je poanta igranja igre slijediti formu te igre. Uostalom, pubertet je prolazan, pa tako i "mušice" koje se u njemu pojavljuju, bilo da su arhaične ili neke druge...