Prosječno u pametni telefon pogledamo preko 10 tisuća puta godišnje

Prosječno u pametni telefon pogledamo preko 10 tisuća puta godišnje
Fotolia

Digitalno doba donijelo je sa sobom mnoge prednosti, ali i neke negativnosti koje se jednostavno zbog ljudske prirode ne mogu suzbiti. Naime, ovisnost o internetu i pametnim telefonima nije nikakva novost, no zato jest zanimljivo vidjet istraživanje koje pokazuje da bi uskoro u svijetu moglo biti više ovisnika nego ikad. Jer, samo u Velikoj Britaniji jedna osoba u prosjeku godišnje pogleda u svoj pametni telefon više od deset tisuća puta!

U prijevodu, to je prosječno 28 puta dnevno i samim time je jasno koliko su pametni telefoni postali bitan dio naše svakodnevice, kao neka produžena ruka. Bez njih se ne može normalno živjeti jer sadrže sve najbitnije informacije. Uz njih se služimo klasičnim stvarima, koje su poznate otkako je i telefona, odnosno, mobilnih telefona. Dakle, trebaju nam za pozive i SMS poruke, a uz to su i sredstvo informiranja, zabave, asistenti za promet, restorane, kina, kazališta, služe da pronađemo partnere, prijevoz, rekreiramo se... Pametni telefoni su nam postali apsolutno sve van samih društvenih aktivnosti, iako kroz njih i taj dio možemo nadomjestiti.

I sve je to divno i krasno, ne može se osporiti korisnost svega što se krije u tim stvarčicama. No, negativnosti koje nose svakako se ne smiju ignorirati jer u konačnici donose mnogo štete. Primjerice, godišnje izvješće "Trends in Consumer Mobility" napravljeno za 2016. godinu od strane Bank of America pokazuje da je mladima dosadno ako uz sebe nemaju pametni telefon. Postaju nervozni, hvata ih tjeskoba, ne znaju što bi činili. To nikako ne može biti dobro i potrebne su mjere kojima će se kroz edukaciju mlade usmjeravati da ipak digitalne uređaje ne prisvajaju toliko srcu u budućnosti.

Nije to lako, posebno sad kad prema brojkama za Sjedinjene Američke Države, u tom konkretnom izvještaju Bank of America, Čak 29 posto američkih vlasnika pametnih telefona osjeća tjeskobu ako nemaju mogućnost korištenja uređaja, njih 22 posto osjeća dosadu ako ih ne koristi, njih 13 posto osjeća strah da nešto propuštaju ako im nije u rukama, a 12 posto osjeća olakšanje ako ih ne koriste. No, problem s tih 12 posto je što ne donose sami odluku da ih ne koriste, već ih na to natjera određena situacija.

To su brojke općenito, ali ako se pogleda samo generaciju Y (eng., millenials), rođenu nakon 1980. godine, tad je slika bitno drugačija. Njih 39 posto osjeća tjeskobu ako nisu uz pametni telefon, njih 43 posto osjeća dosadu ako ne koriste pametni telefon, njih 25 posto je u strahu da će nešto propustiti ako ne koriste pametni telefon i njih 20 posto osjeća olakšanje ako ih ne koriste. Kao i u općem dijelu populacije, ni ovih 20 posto ne donosi samo odluku o nekorištenju pametnih telefona nego ih također na to natjera određena situacija.

Nekad su ovakvi problemi postojali po pitanju korištenja osobnih računala, ali činjenica da su bili vezani uz prostor u kojem boravimo, nekako je smanjivalo potrebu za njima. Pametne telefone imamo konstantno uz sebe pa je samim time jasno koliko ova situacija može biti alarmantnija ako se nešto ne napravi pa da se korisnici ipak nekako nauče suzdržati i kontrolirati.

I u navali svih tih negativnih informacija, zapravo je pozitivno što se o njima priča pa automatski i dolaze rješenja. Možda ne dovoljno brzo, ali bolje ikad...