Prijelomna točka za kvantno računarstvo

Kvantna računala novi su korak prema naprijed. Zvuči uistinu kao znanstvena fantastika, ali taj naziv koristi se za super računala koja bi kroz koju godinu trebala biti nešto potpuno uobičajeno na policama trgovina i u našim domovima. Sad „samo“ treba preći neke prepreke i čini se da dobivamo zaokret po tom pitanju te da se sve razvija brže od očekivanja.

Sve je poočelo poprilično sramežljivo 1981. godine na jednoj konferenciji koju su organizirali IBM i sveučilište MIT, a osvajač Nobelove nagrade za fiziku Richard Fenynman iznio je neke teorije i izazvao računalne inženjere da to pretvore u praksu. Čini se da su na konferenciji organiziranoj u Yorktown Heightsu neka rješenja i stigla.

Naime, kod klasičnih računala postoje dva stanja - 0 ili 1. Kvantna računala mogu napraviti to da se nađu u oba stanja odjednom, a to se zove "qubits". Također, kod klasičnih računala podaci se mogu šifrirati u "gornjem" ili "donjem" smjeru, a kvantna računala to mogu u svim smjerovima, što znatno ubrzava procese. Pomak je po tom pitanju napravljen i kad se sva testiranja uspješno obave, moći će se govoriti o istinskim kvantnim računalima i razmišljati o masovnoj proizvodnji.

Dakle, sad kad je pomak napravljen treba početi raditi na tome da klasični silicijski čipovi počnu umjesto "bitova" raditi s "qubitsima". I upravo su silicijski čipovi ključni u ovoj priči jer njihov dizajn u potpunosti odgovara razvoju kvantnih računala zbog kvalitete, broja tranzistora na njima i stabilnosti koju nude već u ovom trenutku.

Treba na kraju znati i da su kvantna računala različita od ostalih jer tradicionalna računala su zasnovana na tranzistorima, iako su ulimativno i svi tranzistori zasnovani na kvantnomehaničkim efektima. Neke računarske arhitekture kao što su optička računala koje mogu koristiti klasičnu superpoziciju elektromagnetskih valova, ali bez specifičnih kvantnomehaničkih resursa kao što je povezanost, ne dijele potencijal za računskim ubrzavanjima kvantnih računala.