Istraživači uspjeli kroz optički kabel postići terabitnu brzinu

Istraživanja na raznim dijelovima kugle zemaljske pokazuju mogućnosti internetskih brzina od jednog terabita, što je tisuću puta brže od gigabita, ali u praktičkoj uporabi cijela ta priča još je uvijek nedostupna. Ali, barem se čini u ovim trenucima da bi do 2020. godine sve skupa moglo postati realnost.

I to zahvaljujući Nokia Bell Labs, Deutsche Telekom i Minhenskom tehnološkom sveučilištu. Postavili su svoje istraživanje u "stvarne uvjete", koristili optičke kablove i dostigli taj famozni terabit brzine. Tajna njihov uspjeha leži u novoj modulacijskoj tehnici pod nazivom Probabilistic Constellation Shaping. Umjesto da koristi sve "mrežne konstelacijske bodove", ona koristi prvo one s nižim amplitudama jer stvaraju manje šumova i protočnije su, što na kraju rezultira većim brzinama.

Nažalost, ta brzina još je uvijek samo dostignuta u djelićima sekunde, a potom nestaje. Ali, s obzirom na ovaj uspjeh, moguće je da će se tehnologija vrlo brzo razviti do mjere koja pogoduje stvarnim uvjetima i infrastrukturi pa na kraju dobijemo terabitne veze u industriji, a zatim i u komercijalnoj uporabi.

Također, optički kablovi su trenutno najbolji za ova testiranja, ali i općenito dostizanje najvećih mogućih brzina jer ne pate od nekih mana "bakra", poput udaljenosti od pristupnog čvora, broja korisnika, trenutačne pristupne brzine, vremenskih prilika ili starosti kabela.

Ali, s obzirom da u jednom Londonu postoje oni s brzinama ispod 2,5 Mbps, na čemu treba "zahvaliti" zastarjeloj infrastrukturi, najveći problem za terabitne veze bit će upravo razvoj gradova i spremnost operatera da s lokalnom i državnom zajednicom pronađu rješenja koja će ići ukorak s napretkom.

Kako god, uvijek je lijepo vidjeti da se stvari pomiču na bolje, posebno kad se radi o brzini prijenosa podataka, kojih sve više i više kola bespućima Interneta, a i sve su veći i veći sami po sebi...