Hakiranje robota moglo bi biti puno jednostavnije nego što bi trebalo

Roboti će zamijeniti ljude na otprilike 15 posto sad postojećih radnih mjesta do 2025. godine i velikim se kompanijama čine idealnima za povećanje proizvodnje, smanjenje troškova i efikasnost. Ali, treba biti oprezan jer hakeri bi lakše mogli "provaliti" u njih nego što se mislilo.

Istraživanje na tu temu proveo je IOActive, a pratilo se sve robote načinjene u šest najvećih kompanije u svijetu robotike. Pronašli su pritom 50 ranjivih točaka na SoftBank Robotics NAO i Pepper robotima, na UBTECH Robotics Alpha 1S i Alpha 2 robotima, na ROBOTIS OP2 i THORMANG3 robotima, na Universal Robots UR3, UR5 i UR10 robotima, na Rethink Robotics Baxter i Sawyer robotima te na nekoliko njih načinjenih od strane kompanije Asratec Corp.

Razlog tolikih nesigurnosti leži u načinu "komuniciranja" putem Bluetooth povezivanja, problemima s ovjeravanjem autentičnosti, privatnosti po pitanju prijenosa i primanja podataka te na kraju, zbog slabih unaprijed zadanih postavki i ranjivog open source frameworka.

Pojednostavljeno, problemi s robotikom danas identični su kao i s Internet stvarima (IoT - Internet of Things), a to znači prvenstveno nepostojanje regulativa, standarda i konkretne zaštite na iznimno jeftinim i nekvalitetnim povezanim uređajima. Stoga, dovoljno je pronaći najslabiju kariku i potom doći do ulaznih vrata i svih podataka koje trebate.

Samo, dok je s IoT moguća materijalna šteta nešto niža, zamislite samo situaciju u kojoj hakeri upadnu na mrežu i upravljaju robotiziranom proizvodnjom u nekoj tvornici automobila... To bi bila prava katastrofa. A tek ako se ode dalje i počne razmišljati o sustavu obrane, moguća šteta još je enormnija jer može uključivati i ljudske žrtve.

Stoga, sigurnost na prvom mjestu, ne smije se zanemarivati niti se na tom treba štediti.