Virusna namještaljka - država nemušto kreće u nabavku antivirusnog softvera

Objavljena je nova javna nabava oko koje su već počeli komentari na domaćem IT tržištu jer država nabavlja 32.300 licenci antivirusnog softvera i to 4 milijuna godišnje na tri godine, s mogućnošću da se produlji na još jednu godinu.

Prema jednostavnoj računici ispada da je to 16 eura po licenci godišnje što definitivno nije mnogo, međutim matematika s mnogo varijabli nije baš tako jednostavna. Određeno je da se otvaranje ponuda za javnu nabavu, ukupne vrijednosti 12 milijuna kuna, obavi 28. ožujka ove godine u 10 sati, naravno ako u međuvremenu ne bude promjena.

Krenimo redom u iščitavanje ključnih nelogičnosti ove javne nabave, za koju već mnogi sumnjaju da je namještena za nekoga iako je to u ovako složenoj tehničkoj specifikaciji vrlo teško otkriti zapravo kome. Mnogo je tu nejasnoća no krenimo redom, čudno je da se traži 9 satno radno vrijeme podrške koja će biti kontaktirana klasičnim modernim 21. stoljeća alatima kao što je e-mail, ali i telefon, ali se traži i fax podrška.

Nadalje u dokumentaciji stoji da količina predmeta nabave iskazana u ovoj Dokumentaciji za nadmetanje i troškovniku je predviđena količina po godini za ukupno 3 godine. Naručitelj se ne obvezuje na realizaciju navedenih količina u cijelosti.

Stvarna realizacija ovisna je o potrebama i raspoloživim financijskim sredstvima korisnika te može biti veća ili manja od predviđene količine, standardni problem s državnim nabavkama pa ti se igraj s troškovima oko realizacije istog, jer sve mora biti isporučeno u roku od 7 dana, a na raspolaganju si im 24 sata 365 dana, ističe naš izvor dobro upućen u ovaj proces javne nabave.

Naši izvori s IT tržišta ističu da je natječaj u nekoliko vrlo jednostavnih stavki tehničke specifikacije zapravo napisan tako da je namješten za male proizvođače, te je zapravo u mogućnosti da država nabavi loša rješenja.

„Zapravo većinu velikih firmi eliminiraju tehnološki zahtjevi tipa hrvatsko sučelje, skeniranje raznih protokola i usluga kao što su FTP protokol, Outlook baza, podešavanje prioriteta skeniranja jer to primjerice bi trebala biti jedino administratorska a ne korisnička mogućnost.

Svi s kojima smo razgovarali kažu kako je problem da oni koji su pisali ovu javnu nabavu zapravo ne znaju što proizvodi u segmentu antivirusne zaštite danas nude, ali na prvi pogled ipak nije vidljivo kome se namješta natječaj.

„Ovi tehnološki zahtjevi su bespredmetni, jer danas programi aktivno skeniraju ono što se događa, a ne pasivno što imaš na svojem računalu. To se radi tu i tamo, obično kada postoji neki problem, a ne rutinski jer puno traje“, tvrdi jedan dugogodišnji sigurnosni stručnjak iz inozemstva s kojim smo razgovarali.

Naravno, na domaćem se tržištu može čuti kako je problem i u jamstvu od 600 tisuća kuna za ozbiljnost ponude, pa onda i činjenica da svaki pojedini ugovorni korisnik, neka državna institucija, može tražiti bankovno jamstvo za svoj dio nabave, a prodavatelj nema pravo na kontrajamstvo za recimo uredno plaćanje, tvrde naši izvori.

Standardna boljka domaćih javnih nabavki, ti daješ jamstva a kupac ništa, a država ne plaća na vrijeme. Pored toga, kod nekog manjeg korisnika sama cijena bankovnog jamstva može biti veća od ostvarene razlike u cijeni.

Jedan od većih problema je zapravo nepostojanje ugovornog opsega "usluge" jer ispada da ujedno ugovaraš i on site instalaciju za svakog korisnika, tvrde naši izvori i kazuju kako to nije u cijeni softvera koju daje proizvođač ili distributer.

„Osim toga, može ti se dogoditi da neko od ministarstava sa 5 tisuća računala i 100 lokacija traže da im instaliraš softver, a ti bi to onda trebao raditi od rabata i sve u roku od 7 dana, a lokacije pojednih ministarstva mogu biti i izvan Hrvatske. Ukupno to je potencijalna instalacija na više od 30 tisuća klijenata koju treba provesti za tjedan dana.“, pojašnjavaju naši sugovornici.

Gruba analiza trenutnog stanja u državi pokazuje kako je danas na tržištu u poslu s državom 3-4 proizvođača, odnosno njihovih lokalnih partnera koji imaju 90 posto licenci odnosno tržišnog udjela, no teško da bi ovakvu specifikaciju uspjeli proći.

Za neke proizvođače problem je hrvatsko sučelje, jer nas smatraju premalim tržištem da bi u to ulagali, no IT-evci s kojima smo razgovarali ističu da ako je sustav dobro posložen upravljanje sustavom je samo na administratoru cijelog sustava - nikako na samim korisnicima, pa sučelje na hrvatskom i nema nekog smisla.

Nadalje sugovornici upozoravaju da se ne traže nezavisni podaci o uspješnosti aplikacija kao na primjer detekcija virusa, spama i slično, ali se ne traže niti nezavisni podaci o opterećenju sustava, te mnoge druge analize koje mogu olakšati odabir jer domaćih proizvođača ovdje nema. Nije uzet u obzir ni Gartner, kao ni prethodno iskustvo u radu s državom, koje velika većina velikih proizvođača i njihovih partnera ima.

Sve u svemu još jedna nabava napisana na način da ju je teško provesti, dobiti dobru cijenu i kvalitetu usluge jer se jednostavno malo toga zna.