Takozvana Gigatvornica, u koju je kompanija Tesla uložila preko pet milijardi dolara, počela je s radom. Na svečanosti u pogonu u blizini američkog grada Rena s pokretne su trake počele izlaziti prve litij-ionske baterije za kompanijine proizvode za pohranu električne energije, a uskoro će početi i proizvodnja baterija za njihov prvi masovno producirani električni automobil Model 3.
Početak proizvodnje je velik korak u kratkoj i bogatoj povijesti tvrtke koja želi električne automobile učiniti svakodnevicom. No, možda je još i više važna činjenica da se u SAD-u pokreće proizvodnja u segmentu u kojem dugi niz godina dominiraju Kina, Japan i Južna Koreja. Tvornica već sada zapošljava gotovo tri tisuće radnika, a tijekom ove godine pridodat će im se još četiri tisuće djelatnika što uključuje i one koji će raditi na izgradnji. Jer ova golema tvornica još nije gotova, a prvi je pogon tek trećina golemog kompleksa u koji će se ona razviti. Već sljedeće godine Gigatvornica zapošljavat će ukupno šest i pol tisuća radnika te će do tada udvostručiti ukupnu svjetsku proizvodnju litij-ionskih baterija!
Rad punim kapacitetom za Teslu je od krucijalne važnosti. Kompanija koja je do sada bila poznata po nemogućim rokovima iste uglavnom nije uspijevala ispoštovati. No i to se počelo mijenjati nabolje s krajem prošle i početkom ove godine. Za njih je to iznimno bitno s obzirom na skori početak masovne proizvodnje električnih automobila, ali i uzimajući u obzir raspoloženje investitora i kupaca. Niti u 2016. tvrtka nije uspjela ispuniti plan po pitanju proizvodnje automobila. Iako je bilo zacrtano da će na tržište izbaciti 80 tisuća vozila, broj isporučenih se krajem 2016. zaustavio na nešto više od 76 tisuća.
Proizvodnja litij-ionskih baterija za Teslu je i u tom smislu krucijalna. Do kraja 2018. planiraju proizvesti i isporučiti pola milijuna vozila Model 3, a, kako bi u tome uspjeli, vlastita proizvodnja baterija bila je neminovna. Osim što baterija nema niti približno dovoljno na tržištu, veleprodajne cijene su takve da bi bilo teško napraviti komercijalno isplativ automobil koji bi na tržištu stajao 35 tisuća dolara. Upravo iz tih razloga u Tesli su se odlučili na ovaj iznimno hrabar, rekli bismo gotovo vizionarski korak, jer je bilo nužno smanjiti trošak proizvodnje automobila i opskrbiti tvornicu dovoljnim količinama baterija. U tom su poslu kao partnera izabrali japanski Panasonic s kojim nastavljaju širiti suradnju.
No, Gigatvornica nije tu samo zbog proizvodnje električnih automobila. Tesla se već okreće proizvodnji komercijalnih kućnih i industrijskih spremnika električne energije. Njihov kućni Powerwall spremnik kupcima bi trebao biti dostupan već krajem ovog mjeseca i to uz 30-ak posto nižu cijenu od konkurentskih rješenja. Ta se grupa proizvoda uklapa u viziju čelnika Tesle Elona Muska koji kompaniju transformirati prema tvrtki koja se bavi proizvodnjom zelene energije. Upravo je u tom smjeru usmjerena prošlogodišnja kupovina SolarCitya. Novom usmjerenju u prilog govori i prošlotjedno proširenje partnerstva s Panasonicom. Naime, dvije će tvrtke zajednički u Buffalu izgraditi tvornicu za proizvodnju solarnih panela u kojoj će zaposliti još tisuću i 400 radnika.
Digitalna transformacija države nije klasičan resorni posao. Isti digitalni identitet koriste zdravstvo, porezni sustav i socijalne usluge, isti registri opslužuju više institucija, a interoperabilnost nema smisla ako jedan resor izgradi dobar sustav koji se ne može povezati s drugim. Upravo zato Strategija digitalne Hrvatske iz 2022. naglašava da horizontalna priroda digitalizacije traži snažno središnje upravljanje i odmak od silosnog razvoja.
Digitalni sustavi djeluju nevidljivo dok rade. Građani očekuju da rade mobilne mreže, kartice, bankomati, e-Građani, bolnički sustavi, javni registri i poslovne aplikacije. No svaka od tih usluga ovisi o električnoj energiji, telekomunikacijama, podatkovnim centrima, dobavljačima i ljudima koji mogu intervenirati u krizi. Ovaj tekst zato polazi od četiri scenarija: nestanka struje, velikog kibernetičkog napada, prekida clouda i prekida telekomunikacija.
Kada se govori o europskim predvodnicima digitalne države, Danska i Estonija gotovo se automatski pojavljuju kao primjeri. No njihova je vrijednost za Hrvatsku upravo u tome što nisu izgradile isti model. Estonija je poznata po snažno integriranoj digitalnoj arhitekturi, digitalnom identitetu i razmjeni podataka, dok Danska pokazuje kako dugotrajna političko-administrativna koordinacija svih razina vlasti može stvoriti javne usluge koje građani gotovo univerzalno koriste.
