Gdje je balans između Big data i privatnosti?

Gdje je balans između Big data i privatnosti?
Fotolia

Veliki podaci (eng., Big Data) zadaju mnogo brige tvrtkama jer su centralizirani i samim time im je sigurnost bitno ugrožena - sve je na jednom mjestu i ukoliko netko probije svaku prepreku imao bi na dlanu apsolutno sve što želi. Zato je potrebno pronaći ravnotežu i riješiti sve probleme koji izazivaju paniku ili skepsu kod postojećih i mogućih korisnika.

Osobe zadužene za viziju i strategiju tvrtke na način da se posluje uz što je manje rizika moguće (CISO - Chief Information Security Officer) imaju mnogo problema zbog trenutne situacije s velikim podacima. Svjesni su da je budućnost "online" i da moraju "prebaciti" podatke koje njihove tvrtke imaju u Cloud sustave i tako uštediti mnogo materijala, vremena i olakšati poslovanje u globalu. Ali istovremeno su svjesni da ti podaci mogu biti ugroženi.

Stoga, logično je rješenje ne držati sve na jednom mjestu, već da naprave nekoliko "silosa" i u njih preraspodjele sve podatke. Time bi sigurnost bila na višoj razini i samim time bi se rizik poslovanja umanjio. Naravno, time bi se izgubila doza jednostavnosti i funkcionalnosti koja postoji ukoliko je sve na jednom mjestu, no sigurnost je ipak bitnija više no išta.

Nažalost, prema istraživanjima koje su proveli analitičari u Gartneru, do početka 2016. godine čak osamdeset posto tvrtki neće uspjeti razviti kvalitetnu "sigurnosnu politiku". Zato treba brzo reagirati, a Granter savjetuje svakom CISO-u kako riješiti ove probleme koji se pojavljuju na brzorastućem području, čiji standardi se konsantno mijenjaju.

Velika Britanija možda nešto napravi po tom pitanju, ali trenutno se čini da bi to rješenje bitno ugrozilo privatnost građana. Naime, žele posebne "policijske odrede" koji bi se bavili isključivo online pitanjima, odnosno malverzacijama i sigurnosti na Internetu. U tu svrhu žele pristup svemu što građani Velike Britanije rade, koje stranice posjećuju, što preuzimaju ili postavljaju na Internet bilo s računala ili pametnog telefona. Da bi to uspjeli, trebaju suglasnost operatera i oni se zasad tome protive. Isto kao i Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se pokušava nešto slično.

Dakle, čini se da trenutno svako pitanje sigurnosti u online svijetu traži grubo ugrožavanje privatnosti korisnika, a to se nikako ne može činiti poticajnim, bez obzira koliki potencijal određenoj industriji može donijeti - u teoriji.