Život data scientista u četiri kratke priče

Priča prva: Kada to postane normalno ili lažna dilema data scientista

Jučer...navečer...

• naručim dostavu hrane...gladan kao...hm...
• kažu...stiže vam za 30 do 45 minuta...
• nakon sat vremena zovem...kažu krenulo...stiže svaki čas...
• nakon sat i pol zovem...kažu...ne morate platiti...kasni...to je normalno...(???)

To je normalno??? Normalno u Hrvatskoj? U Danskoj? U Njemačkoj? Normalno da je to obrazloženje?

Je li normalno...

• parkirati na parkirnu crtu ili parkirati tako da zauzmeš dva parkirna mjesta?
• gurati prst u nos u vožnji?
• namjerno i s velikim zadovoljstvom ne pustiti vozilo da se ubaci ispred tebe?
• u dućanu se, s izrazom pobjede, velikom brzinom ubaciti ispred onoga tko je na redu?
• ...

Pomozite mi nabrojati sve "je li to normalno?" situacije s kojima ste se susreli. Možda skupimo materijala za knjigu (educated guess :-) )

Može li se postaviti radna hipoteza "uspješni poslovni poduhvati rastu do razine nezadovoljstva svojih klijenata, a nakon te točke njihov primarni zadatak je uvjeriti klijenta da je to normalno" ?

E sad, What's Data Got To Do With It...iliti back to Data Science

Bila jednom neimenovana start-up IT perspektivna tvrtka. Zadovoljavali su do tada neispunjene želje klijenata. Znali su odgovoriti na njihove potrebe. Išlo im je zaista dobro. Nakon nekog vremena počeli su širiti poslovanje. Pa su tako u svoj portfelj dodali cijelu abecedu kratica...ERP, CRM, DMS...itd...i opet im je išlo super. Sve do točke "uspješni poslovni poduhvati rastu do razine nezadovoljstva svojih klijenata, a nakon te točke njihov primarni zadatak je uvjeriti klijenta da je to normalno". Sada su i dalje uspješni. Sebi. Kada imate samo čekić, svi problemi izgledaju kao čavli. Klijent i dalje ima potrebe koje treba zadovoljiti. Ali, sada se klijentu nude rješenja koja ta tvrtka ima na zalihi, a to nisu nužno rješenja koja klijenti trebaju. Ali, ako klijenta možeš uvjeriti da je to "normalno", to je sve što trebaš. Klijent tada pokušava pronaći odgovore na svoja neispunjena očekivanja negdje drugdje. Ali, ne nailazi na njih. Zašto? Zato što i druge kompanije (bivši start-up-ovi) posluju na sličnom principu. Klijent se nakon nekog vremena umori i prilagodi svoje poslovanje kako bi riješio svoj problem. Npr. zaposli još desetak ljudi da rade ono što je trebala biti funkcionalnost nekog sustava.

Data Science treba biti odgovor na probleme klijenta. Na neispunjena očekivanja klijenta kojemu su rekli da je to "normalno". Ne. Nije normalno!!!

Rješavati problem klijenta ili prodati uslugu? To je lažna dilema Data Scientista. Za Data Scientista to nije dilema.

P.S. Prije dvije godine dolazi na sastanak sa mnom "marketingaš" po preporuci. Sastanak počne i objašnjavam mu probleme...zacrtane ciljeve...očekivanja...i?...slušao me...nije me pitao "koliki vam je budžet?"...počeo je nuditi odgovore...nekonvencionalne...a učinkovite...sjeo je u čamac zajedno sa mnom...nije bio na obali...godinu dana smo izvrsno surađivali...čovjek za preporuku...s integritetom...nikada me nije ni pokušao uvjeriti u to što jest "normalno"...zajedno smo radili "nenormalne" marketinške projekte...bilo je zadovoljstvo...uspjeli smo...zajedno...

P.P.S. Svaka sličnost s određenom IT kompanijom je zaista slučajna i nema nikakve poveznice s bilo kojom specifičnom kompanijom. Svaka sličnost sa situacijom u kojoj ste bili...koju ste prepoznali...namjerna je.

*  O autoru: Doc. dr. Robert Kopal, jedan od najvećih hrvatskih autoriteta na području znanosti o podacima i prvi koji je, u suradnji s Darijom Korkut,  predstavio primjenu matematičke discipline teorije igara u poslovanju. Muče li i data scientiste dileme kao i normalne ljude, što je brute force analitika i što je paradoksalno u inovativnosti doc.dr. Kopal otkriva u četiri kratke priče.