Umjetna inteligencija smjer je kojim su krenuli svi vodeći „igrači“ ICT industrije, što ne čudi jer uz napredak kojem svjedočimo, ona će donijeti cijeli niz prednosti svima koji će joj se prikloniti, prilagoditi se i implementirati je na adekvatan način.
Ali, postoje i brojne negativne stavke vezane uz AI, a nerijetko se pojavljuju zbog predrasuda, neznanja i neinformiranosti. Ipak, neke od njih imaju smisla i vrlo su realne, a tiču se gubitka radnih mjesta. Smatra se da će u narednih 30 godina otprilike 30 posto postojećih radnih mjesta jednostavno iščeznuti. Povijest nas je učila da u takvim slučajevima nastaju nova radna mjesta pa većih katastrofa za čovječanstvo nema, ali ovaj put AI sjeda na mjesto čovjeka i tu se stvaraju problemi.
Naravno, to nije jedini problem s kojim će se ljudi susresti. Iako je ozbiljan i najizgledniji. Onaj nešto filmskiji i podosta paranoičniji jest vezan uz emocije. S obzirom da će AI oponašati ljude, učiti od ljudi i prilagođavati im se, moguće je da će se ljudi za AI ujedno i vezati. Nešto slično vidjeli smo u filmovima kao nedavni "Her", ali viđali smo i u situacijama kao kad se pojavio Tamagochi, kad su se ljudi vezali uz nešto daleko primitinvije od AI.
Ukoliko dođe do ovakvog scenarija, bit će teško naći rješenja za situaciju jer emotivno vezivanje ipak zahtijeva nešto posebno. Ljudi koji se vežu nisu racionalni, s njima treba postupati oprezno i ako ih se ne odvuče "na pravu stranu" na vrijeme, mogu postati potpuno disfunkcionalni, depresivni, opasni po sebe, a možda i okolinu.
Stoga, otvara se pitanje postavljanja zakona i regulativa jer ne samo da su poslovi i ljudsko ponašanje dovedeni u pitanje, postavlja se i ono treće. Ako AI može oponašati emocije, izazvati da se vežemo za nju, može li i djelovati u ime ljudi, donositi odluke?
Na sve ovo treba pronaći odgovore jer tehnološki napredak moramo pratiti i mi ljudi, ipak za nas sve to jest namijenjeno, da nam olakša živote, a ne da nam ih oteža ili uništi...
