Norveška ovog tjedna postaje prva država u svijetu koja će u potpunosti ukinuti analogno emitiranje radijskog programa putem ultrakratkog vala i u prijeći na digitalni DAB. Taj je standard prisutan već više od 20 godina, usavršen je 90-ih godina prošlog stoljeća, a emitiranje putem tog sustava u Norveškoj je započelo 1995. Osobno sam krajem te godine, kao 19-godišnjak, prvi put došao na lokalni radio, prošao audiciju i započeo radijsku karijeru, a priče o digitalnom emitiranju signala u to su vrijeme zvučale kao nekakva bajka.
Bolja kvaliteta zvuka, manje smetnji i druge nove i divne stvari koje je nudio DAB tada su zvučale kao daleka budućnost. Sonyev MiniDisc format bio je tada još poprilična novost, pojavili su se i prijenosni DAT snimači, računala su postajala sve jeftinija i činilo se da je potpuna digitalizacija radija na dohvat ruke. No, digitalizacija radija je krenula u drugom smjeru, odnosno prema digitalizaciji fonoteke i glazbe u globalu.
Tijekom 1996. godine, kao mladi radijski kadar, 'gutao' sam tekstove u specijaliziranim novinama za radijsku tehnologiju koje su tada kolege donosile s najvećih europskih sajmova i manifestacija nadajući se da će DAB, ipak, doći u dogledno vrijeme. Doduše, znajući kakve su domaće okolnosti, nakon malo promišljanja bio sam skloniji stavu da UKV, barem kod nas, još dugo neće prestati postojati. I nisam pogriješio, ali je razlog za to bio nešto drugo.
Internet je tada još bio 'u pelenama', a nabavljanje nove glazbe bilo je iznimno teško iako su se neke stvari kretale prema naprijed. Tih su godina, primjerice, postojali su satelitski servisi, koji su koštali poprilično puno, a koji su emitirali stotine kanala s glazbom, bili podijeljeni po žanrovima i putem računalnog programa bilježili što je emitirano, tko su autori i slično. Svaka je pjesma svirala 'od tišine do tišine', odnosno mogla se koristiti. DAB je, barem tada, obećavao puno noviteta po pitanju kvalitete.
No, vrijeme je prolazilo a taj je digitalni format, barem kod nas, padao u zaborav. U državama poput Norveške i Ujedinjenog Kraljevstva polagano je zauzimao svoje mjesto pod suncem, iako, budimo iskreni, nikada nije uspio ozbiljnije istisnuti stari dobri FM. U međuvremenu je internet uznapredovao daleko iznad mogućnosti koje je DAB mogao pružiti, a radijski se programi, nažalost, sve manje slušaju. Osim mogućnosti da si sami odaberete što ćete u kojem trenutku slušati, sve je s vremenom postajalo dostupnije i jeftinije te danas košta malo ili nimalo.
Ako nemate vremena, talenta i volje sami odabrati glazbu, jednostavno na vašem internetskom servisu možete odabrati opciju 'shuffle', nešto na što posljednjih godina sve više sliče radijske postaje koje žele živjeti. Jer odluka je brojnih šefova, i onih koji se smatraju takovima, da se prijeđe na takozvano formatiranje, odnosno ostavi 400-500 hitića koji se bez prestanka vrte u krug. I bez pravog odabira. Jer danas više, kažu isti, nije 'moderno' birati glazbu u logičnim blokovima. I zato vam danas radijske stanice u Hrvatskoj zvuči kao da ste stavili mp3 CD na 'shuffle' i 'repeat'.
No, osobne frustracije ostavit ću po strani i vratiti se temi. Je li norveški potez najava smrti UKV radija? Iskreno, nasmijao sam se kada sam pročitao takve tvrdnje. Internet je danas dostupan svima i svugdje, a prijelaz na digitalno emitiranje košta. I to podosta. S druge strane DAB prijamnici se niti nakon 20-ak godina nisu značajnije raširili među konzumentima radijskog programa. U međuvremenu internet je postao naša svakodnevica i puno više od DAB-a prijetio smrću klasičnog radija. Koliko je norveški potez kvalitetan ili ne pokazat će vrijeme. Sjetite se samo prijelaza na digitalno emitiranje TV programa. Prijamnici, priključci za stare modele televizora, bonovi koje je država poklanjala, duga i dosadna kampanja u javnosti... E, to su sada prolazili Norvežani.
Zamislite da vas, u vrijeme kada internet vlada većim dijelom naših života, netko 'ugnjavi' s takvim stvarima. Biste li imali živaca, volje i motiva za prijelaz na novi format emitiranja? Prilagođavati prijamnike u automobilima, domovima? Zasigurno ne. Kada bi netko u Hrvatskoj tako što pokušao nametnuti prvo bi 80 posto radijskih postaja prestalo s radom (a već se i sada gase nemalom brzinom), a one koje bi nastavile raditi izgubile bi veći dio publike kojoj se ne bi dalo natezati s prijelazom.
U razvijenijim državama taj bi proces išao nešto brže i lakše, ali učinak bi, vrlo vjerojatno, bio sličan. FM radio jest 'na aparatima' ali će preživjeti, barem još neko vrijeme, pošto ima neke prednosti. Pritom prvo mislim na lokalni radio koji svojim slušateljima, a danas su oni najčešće u vozilima, daje kratku i jednostavnu informaciju. Što se događa u vašem kvartu? Treba li vam danas kišobran? Je li lokalna cesta kojom idete na posao zatvorena? Sve te informacije putem radija se konzumiraju vrlo lako, u hodu ili vožnji.
Internet nudi puno zgodnih servisa koji sve to mogu zamijeniti. No, lokalni radio vam sve to daje na jednom mjestu, bez instalacije desetaka aplikacija. UKV radio je preteča pametnog telefona koji vam, kada se njime dobro upravlja, nudi sve u jednom paketu. Glazbu, informacije, obavijesti. Nažalost, lokalnim se radijima u Hrvatskoj već odavno ne upravlja dobro. Stoga pitanje znači li uvođenje DAB-a u Norveškoj smrt FM radija ima jednostavan odgovor - ni u ludilu. Taj je način zabave i informiranja odavno počeo umirati širenjem interneta, a posljednji čavao u lijes zabit će upravo oni koji bi se trebali pobrinuti da radio opstane.
