Ukrajinski poučak

Prije koji tjedan bio sam u Ukrajini. Televizija prepuna izvještaja i slika s prosvjeda, svi me pitaju zašto idem tamo, je li sigurno, jesam li normalan (moram napomenuti kako je oko spomenutog dvojila čak i moja rođena majka).

No, sada vam iz prve ruke mogu potvrditi kako Kijev funkcionira uobičajeno za ovo doba godine. To otprilike znači da je gužva u gradu i da treba manje-više sat vremena da se bilo gdje stigne. Prvi snijeg ih je iznenadio podjednako kao i zagrebačku zimsku službu svake godine, ali radi se, čisti se... Štoviše, kad ekipa dolazi očistiti ulicu, prvo policija preusmjeri promet, a onda stiže mala vojska ljudi s lopatama, pa bageri i kamioni za odvoz snijega... ralice su izgleda precijenjene... ljudi valjda znaju, ipak je tamo zima duža i hladnija nego kod nas... Uglavnom, ni sam Bandić ih se ne bi posramio.

Vozimo se tako u taksiju na sastanak i pričamo s nekim brbljavim taksistom. On na ukrajinskom, mi na hrvatskom, ali nevjerojatno koliko se lako sporazumijevamo kad razgovaramo o ključnim stvarima... revolucija, banda, Yanukovych, Rusija, Europa, Klitschko, Tymoshenko, sloboda.... Sve jasno.

Zanimljivo, ali na sastanku sporazumijevanje ide teže. Bit će da je interes ipak nešto manji. Zaključak ove priče ili ukrajinski poučak: kad si zainteresiran za sporazumijevanje, jezik nije barijera... Izgleda kako je najvažniji ipak „interes“.

Ovo sporazumijevanje možemo podjednako primijeniti na temu aktualnu u ovo doba godine, a to je godišnje financijsko planiranje. Konkretno u mojem slučaju, u IT industriji. Dakle, s jedne strane financijaši (i korporacija), a s druge IT-ijevci. U pravilu, planiranje ide ili top-down ili bottom-up. Ali čini se da uvijek završi kao top-down, što god vam netko tvrdio. Što i nije toliki problem. Problem je što su ciljevi i metrike zadani odnosno komunicirani prema IT-u kao OFCF, EBITDA, CAGR, EPS, FTE, COGS, WACC ... OK, prva pomisao je pa dobro možete li nam to reći na neki ljepši način, ne morate odmah psovati...

No, ako kojim slučajem imate prevoditelja pri ruci kod ovakvog razgovora ili pak znate što ovo gore znači, onda naravno shvatite da se zapravo traži od vas da s manje, sljedeće godine napravite više. Što je apsolutno normalno i prihvatljivo. Svatko želi za uloženo dobiti što više, platiti manje nego prethodne godine, imati to što brže i što kvalitetnije. Naposljetku, čitava ljudska povijest je zasnovana na ovom postulatu - bilo da je prevaga iskazana kroz umijeće lova i preživljavanja u kamenom dobu, umjetnost pobjeđivanja u ratovima kroz novi vijek ili kao danas, kroz ekonomsku moć.

Problem nastaje u tome što (IT) tehnologija i napredak vezan uz tehnologiju nije nužno linearan i inkrementalan. Inkrementalan napredak slijedi S krivulju. U jednom trenu, unaprjeđujući jedan te isti parametar više ne možete stvoriti više, pomak unaprijed u odnosu na uloženo je jednostavno premalen. Štoviše, ti silni serveri i osobna računala su svake godine sve jeftiniji, a treba postići bolji financijski rezultat?! U tom trenu svaki će IT-ijevac početi razmišljati o R&D-u i tehnološkim inovacijama odnosno o disrupciji, nasilnom prekidanju nekog tijeka ili procesa, u ovom slučaju one zamišljene linearne krivulje rasta s ciljem prelaska na novu, očekivano strmiju liniju rasta.

Matematički vrlo razumno i logično. No ta disrupcija, koja bi morala uključiti i nekakvu disrupciju u novčanom toku, ne postoji u gore opisanom financijskom rječniku. Ona zahtjeva investiciju i vrijeme koje danas, usred ekonomske krize, nitko nema.

Ukrajinski poučak u ovome slučaju kaže da IT-evac mora naučiti drugi strani jezik i uklopiti se u zadane financijske parametre jer ona druga strana osigurava novce, kako god mi to okrenuli. Razgovor nije ravnopravan kao u ukrajinskom taksiju već je više nalik onome na poslovnom sastanku. No to ne znači da je bilo kakva akcija ili promjena nemoguća.

Dapače, drugi dio poučka ipak kaže kako je za razumijevanje potreban interes ili motivacija. Uz unutarnji interes, volju i upornost, svašta je moguće postići. Nije jednostavno, ali je moguće. Uostalom, sjetimo se samo primjera garaže u kojoj je nastajao Apple, a i slični. Bez „garaže“, dugoročno u IT-u imamo problem jer rezultat neće biti na razini očekivanja zbog prirode S krivulje (i trenda cijene hardvera). Posebna je pak umjetnost razvijati „garažu“ bez financija ili naći dovoljno zainteresiranog korisnika koji ju želi financirati.

Nadnaravno je umijeće to raditi svaki put i svake godine, s jednakim entuzijazmom, ispočetka. Iako, možemo mi to...

* O autoru: Goran Car, direktor sektora sistemske podrške i integracije u Combisu.