Trikovi uma

Naš je um moćan instrument. Zahvaljujući njemu osvijetljena je planeta, stigli smo do Mjeseca, a izumili smo i bioprintere - strojeve koji doslovno konstruiraju živa tkiva, slažući ljudske stanice  sloj po sloj, zahvaljujući kojima ćemo moći živjeti duže.

No sve to ne čini ga savršenim, jer bez obzira na našu inteligenciju često se s nama poigrava. On je razlog mnogih naših previda, a njegove pristranosti često nas navode i na pogrešne zaključke, odluke ili poteze. U grčkoj mitologiji um simbolizira Hermes - glasnik bogova, a zaštitnik putnika, trgovaca i varalica. Um naime putuje najviše i najbrže, i osim što putujući svašta može smisliti, i tako (svjesno ili nesvjesno) zavesti druge, on često zavarava i nas same.

Trikovi uma, takozvane kognitivne pristranosti nastaju pod utjecajem raznih osobnih iskustava, socijalnih i drugih čimbenika uslijed kojih nešto percipiramo ili tumačimo iskrivljeno. Te pristranosti nisu bezazlene i mogu nam stvoriti ozbiljne probleme -  na individualnoj, ali i na kolektivnoj razini.

Evo nekih od njih:

1. Selektivnost opažanja

Svi mi iz nekog razloga selektivno opažamo. Naš um, po nekom ključu odlučuje što je od podražaja koje primamo bitno, a što nije. Tako vidimo i čujemo samo ono što naš um odredi da je bitno, a ostalo zanemarujemo. Koliko puta vam se dogodilo da ste, primjerice u hrpi e-mailova zapazili samo neke, a one druge, za koje je vaš um odlučio da su nebitni niste zapazili? Poruke od bitnih klijenata, ljudi uključenih u nama bitne projekte, od nadređenih, ili od onih koji su nam dragi obično vrednujemo više, pa njih i zapažamo. Ovakva selektivnost uma sasvim sigurno predstavlja njegov obrambeni mehanizam na preveliku količinu podražaja kojima smo na dnevnoj bazi izloženi, no selektivnost opažanja može nam stvoriti ogromne probleme. Nerijetko shvaćamo da smo na ovaj način propustili nešto bitno.

Slična se situacija događa i kada odjednom, iz nekog razloga počnemo zapažati stvari koje prije toga nismo opažali. Primjerice, kada kupite, ili se počnete interesirati za određeni tip automobila, odjednom ćete ga početi uočavati svuda oko sebe. U takvim situacijama vjerojatno ćete pomisliti da se učestalost pojavljivanja objekta našeg fokusa povećala, što nije točno.

2. Pristranost opažanja

Osim što selektivno opažamo, često opažamo i posve iskrivljeno. Možda ste bili i u situaciji kada ste u poruci koju ste dobili pročitali nešto posve drugo od onoga što je u njoj pisalo. Primjerice, imali ste loš dan, bili ste napeti i pod stresom, a onda vas je netko optužio za neki propust ili pogrešku. Barem je to tako iz poruke „pročitao“ vaš um. Promptno ste na nju odgovoriti na jednaki način, no kada ste se ponovo vratili u poruku pošiljatelja, shvatili ste da u njoj nema nikakvih optužbi. No na žalost, bilo je prekasno. Šteta je već bila učinjena.

I zato, prije nego burno reagirate, pročitajte poruku dvaput kako bi se uvjerili da se vaš um s vama ne poigrava, a ako ste doista krivo optuženi, nije dobro da na optužbe odgovarate promptno. Radije pričekajte da se smirite. Tako ćete puno lakše i reagirati u smirenijem tonu. Naime djelovanje iz pozicije ljutnje dokaz je slabosti.

3. Pristranost mišljenja

Volimo ljude koji se s nama slažu, te koji imaju isto mišljenje, stavove i vrijednosti kao i mi. S takvim se ljudima obično i družimo, smatramo ih boljima i sposobnijima, te s njima tvorimo saveze. S druge strane, đavolji odvjetnici, te oni čija se mišljenja ili vrijednosti razlikuju od naših najčešće nam nisu dragi. Ne volimo ih imati blizu sebe, intuitivno ih izbjegavamo, a često smo njihove stavove ili sposobnosti skloni umanjivati ili omalovažavati.

Jednako tako, mišljenju svojih saveznika obično dajemo veću važnost nego mišljenjima svojim kritičara, te se na svoje istomišljenike obično i pozivamo kako bi dokazali da smo u pravu.

Rezultat svega toga je zauzimanje pozicija "mi protiv njih". Tako nastaju razni klanovi unutar korporacije ili druge organizacije, veći savezi na međunarodnoj, ili čak globalnoj razini. Umjesto da surađuju i rade na zajedničkom dobru, takvi suprotstavljeni savezi znatan dio svoje energije troše na dokazivanje drugoj strani da je u krivu. Na kraju se sve svodi na igru moći, pri čemu cilj oko kojega su se okupili ili pokušali dogovoriti obično postaje sekundaran.

4. Pristranost očekivanja

Od nekih ljudi očekujemo više, od drugih manje. Ponekad je to opravdano, no često i nije.  Međutim ono što očekujemo - to najčešće i dobivamo.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća rađena su istraživanja o utjecaju očekivanja na ponašanje djece, to jest na njihov uspjeh. Djeca u dobi od oko osam godina, svi otprilike jednakih kognitivnih sposobnosti podijeljena su u tri grupe, i od svih se tražilo da riješe testove jednake složenosti. Prvoj je grupi učenika rečeno da su izuzetno nadareni, i da se od njih očekuju najbolji rezultati. Drugoj grupi nije rečeno ništa, dok je trećoj grupi rečeno da se od njih ne očekuje puno, jer su njihove sposobnosti ionako male. Rezultati testa, bili su u skladu s očekivanjima. Prva grupa učenika imala je najbolje rezultate, dok je treća grupa ostvarila najlošije rezultate.

Bilo da ste u poziciji roditelja, učitelja ili nadređenog, svojim očekivanjima (koje ne odražavate samo verbalno, već i energetski) utječete na ponašanje i rezultate ljudi oko sebe. Ako nekoga gledate kroz svoje pristrane filtre, ne očekujući puno, rezultati te osobe često će biti upravo onakvi kakve ste i očekivali. Ili će osoba izgubiti samopouzdanje, ili će joj jednostavno postati svejedno. No ako je umjesto toga ohrabrite možete joj vratiti samopouzdanje i/li motivaciju, od čega ćete sasvim sigurno i sami imati koristi.

5. Pristranost statusa quo

Iako će se većina ljudi na deklarativnoj razini postaviti afirmativno prema promjenama, mnoge ljude one zapravo plaše, pa će promjenu nastojati izbjeći, čak i ako ih pozicija u kojoj se trenutno nalaze ne zadovoljava. Nerado mijenjamo poslodavca, jer se plašimo da bi novi mogao biti još gori od postojećeg.  Ako se u korporaciji provode reforme, javlja se otpor jer se plašimo da ćemo njima biti negativno pogođeni. Premda svi želimo živjeti bolje, na izborima često glasamo za politiku kontinuiteta, jer se plašimo da bi neka druga politička opcija mogla rezultirati još gorom situacijom od postojeće. I tako, rukovodeći se načelom da je bolje poznato loše nego nepoznato dobro, ponekad i cijeli život ostajemo živjeti u predvidivoj rutini, u okolnostima u kojima se ništa ne događa, u kojima često nemamo osjećaj ni da smo živi. Taj osjećaj je posve opravdan - jer rutina je ravna smrti.  

6  Pristranost vezana uz sadašnjost

Premda se ispunjenje naših nadanja uvijek nalazi u budućnosti, ljudi su često nesposobni  promijeniti svoje trenutno ponašanje kako bi im sutra bilo bolje. Većina će radije sada iskusiti ugodu, a neugodnu ostaviti za budućnost. U životu se to često manifestira odgađanjem, pri čemu je „sutra“ obično najzaposleniji dan u tjednu. Sutra ćemo započeti s dijetom. Sutra ćemo krenuti s vježbanjem. Sutra ćemo započeti s toliko odgađanim projektom. No, sutra, sutra, i prođe život - kaže kineska poslovica.

Naime i ova nas pristranost vrlo često drži u poziciji statusa quo, jer ako nam primjerice studiranje predstavlja preveliki napor, ili nam se danas ne da „potegnuti“ u poslu, kako bi nam sutra bilo bolje, nećemo moći napredovati, i cijelo ćemo se vrijeme vrtjeti u krug, u jednoj te istoj (nezadovoljavajućoj) realnosti.

Danas, kada imamo sve manje vremena, a sve više obaveza, i kada smo izloženi sve većem broju podražaja s raznih strana, naš se um sve teže koncentrira, i sve teže duže vrijeme zadržava fokus na jednoj stvari. Upravo zato o ostalim trikovima i pristranostima uma čitajte u mojoj idućoj kolumni.

* O Autorici: Egli Ilić, Life Coach i Copywriter, www.hortusmentis.com, http://hmcopywriting.com