Od kad su vodeće strukture ove države (mislim pri tom na period od posljednjih dvadesetak godina) počele intenzivno raditi na stvaranju zemlje znanja, svakim mi je danom bio sve smješniji onaj stari dobri vic: „Kako žena od muža može napraviti milijunaša? Pa prvo mora biti milijarder!“. Trenutkom ulaska u EU, ovaj mi je vic prestao biti smiješan. Počinjemo ga proživljavati.
Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća kad sam išao u osnovnu školu učili smo da je (tada još) Jugoslavija izuzetno bogata zemlja. Imala je ta Jugoslavija svega: rudača, industrije, nafte, mora, planina,sunca, poljoprivredu, najbolje školstvo i najpametnije ljude. Skoro zaboravih... i jednu od najsnažnijih armija u regiji.
Malo nam je bilo čudno što smo auto bolji od Stojadina i TAS-ovog Golfa mogli vidjeti uglavnom samo preko ljeta i to obično na moru, sa stranim tablicama. Malo nam je bilo čudno što nije bilo Coca Cole i što smo po traperice išli u Italiju, a po kavu u Austriju. Bilo mi je čudno i to što ako imaš kuću moraš vratiti stan, ali su mi objasnili da si stan dobio besplatno od poduzeća pa je pošteno vratiti ga ako si sagradio vlastitu kuću.
Zemlja znanja
Onda je došla Hrvatska. Čini se da je u toj podjeli bogatstva od gore navedenoga Hrvatsku zapalo samo more i najpametniji ljudi na svijetu. Industrija se negdje po putu izgubila, a ono malo poljoprivrede što je ostalo svakodnevno uči o prednostima ulaska u EU. I što nam ostaje? Najpametniji ljudi na svijetu! Logično je graditi Zemlju znanja. I tako Hrvatska odlučuje svoje mjesto u EU tražiti kao zemlja znanja, zemlja pametnih i sposobnih ljudi. Valjda je netko zaključio da nam je to tržišna prednost ;-).
Bila ova odluka ispravna ili ne, vjerujem da je IT, kao industrijska grana u kojoj su inicijalna ulaganja u razvoj i proizvodnju izuzetno niska u odnosu na očekivanu dobit okosnica ovakve strategije razvoja Hrvatske. Ako je to točno, Hrvatsku moramo učiniti privlačnom IT stručnjacima.
Učestalo namještanje natječaja, loše plaće i slaba zapošljivost ne opisuju klimu u kojoj će sposoban IT stručnjak graditi karijeru. Koje su opcije IT stručnjaka? Najjednostavnija je zaposliti se u nekoj firmi i raditi za plaću 6 - 12 tisuća kuna. Visina plaće je u pravilu proporcionalna sa stresom zbog straha od odgovornosti a sve češće i od gubitka posla. Uz ovakvu plaću, moći će si priuštiti cjeloživotni kredit za kupnju malog stana i auto niže srednje klase te životarenje od plaće do plaće.
Opcija broj dva je pokrenuti vlastitu tvrtku temeljenu na odličnoj ideji i inovativnosti te se nadati probitku na svjetskom tržištu. Ova ideja izgleda vrlo primamljivo sve dok ne pokušate izračunati koliko je takvih pokušaja u svijetu i koji postotak stvarno uspije izgraditi uspješnu tvrtku. Najčešće uključuje puno samoodricanja i danonoćni rad uz vrlo slabe izglede za uspjeh. Oni rijetki koji uspiju, imat će se čime pohvaliti.
Ugodan život za stručnjake
Opcija broj tri je uvijek bila dostupna, no ulaskom u EU postala je mnogo dostupnija. Zaposliti se u nekoj drugoj zemlji gdje plaća IT stručnjaka jamči život dostojan čovjeka postalo je jednostavnije nego ikad prije. Da se razumijemo, priče o radu preko Interneta su prazne priče. Kako to mogu Hrvati, tako mogu i Kinezi, Indijci i Ukrajinci. Ako želite raditi za 5-10$ na sat, možete i tako. Prilika za mlade Hrvate leži u tzv. povremenim poslovima u inozemstvu. Na ovakav način se dnevno zarađuje od 300 - 1000 EUR, ali treba biti tamo. Nije teško izračunati da se na projektu od 3 mjeseca može zaraditi i 50 tisuća EUR.
Dio toga ćete potrošiti na smještaj i putovanje, a na ostatak ćete platiti porez ali ipak će čak i u najgorem slučaju ostati značajno više od hrvatske plaće. Ako volite putovati, ovo može postati stil života. Ako ste pak obiteljski čovjek, možete godišnje raditi par mjeseci, a ostatak provesti s obitelji. Tržište radne snage u razvijenim zemljama je vrlo razvijeno i posla ima stvarno puno pa ne treba previše brinuti o traženju posla.
Nakon nekoliko ovakvih freelancerskih izleta skupit ćete dovoljno iskustva i novca da na svijet počnete gledati drugačijim očima. Na Hrvatsku ćete gledati mnogo objektivnije. Imat ćete je s čime usporediti. Ustanovit ćete da vam je možda bolje živjeti u gradu iz kojeg možete jednostavno otputovati na svoj projekt bez potrebe za spojenim letovima i gubitkom vremena. Ustanovit ćete i da je hrvatsko more predivno, ali da ima zemalja u kojima je možda ljepše provesti život.
Uočit ćete da kao stanovnik EU, svoju djecu možete bez problema školovati na prvorazrednim fakultetima, a vrijednost takvih fakulteta (kao i vrijednost hrvatskih fakulteta) ćete jako dobro naučiti na svom poslu. Dovest ćete se u situaciju da možete birati gdje živjeti, a gdje raditi. Ako za život odaberete Hrvatsku, to će biti radi prijatelja, obitelji i domoljublja. Ne zato što nemate izbora.
Porezno opterećenje mora odgovarati pruženoj kvaliteti života
Reći ćete, najrazvijenije EU zemlje su zabranile zapošljavanje Hrvata na sljedećih sedam (3+2+2) godina. So what? Pročitajte malo bolje! Svaka od tih zemalja će vrlo rado primiti sposobnog stručnjaka u bilo kom području. Dobili smo sedam godina da se priviknemo na život u EU i sudjelovanje na zajedničkom tržištu (rada).
Najbolji će hrvatski stručnjaci u sljedećih sedam godina napuštati zemlju i tako stvarati još veći jaz između Hrvatske i razvijenih zemalja. Proživljavamo vic s početka članka. Strateška odrednica razvoja zemlje, njeno bogatstvo - znanje, dobila je snažan poticaj napustiti zemlju. Hoće li se ova prezadužena zemlja izvući iz dužničkog ropstva dopuštajući da oni ljudi koji je mogu spasiti odu? Hoće li poduzeti korake da se to spriječi?
Sjećate se SimCity-a? SimCity ima vrlo jasna pravila koja bi trebali proučiti svi političari prije polaganja prisege. Visina poreza mora biti proporcionalna kvaliteti života koju država pruža. U suprotnom, stanovnici se iseljavaju. Prvo oni koji dobro zarađuju. To su oni koji vuku gospodarstvo, danonoćno rade i plaćaju visoke poreze. Kad se oni isele ostaju nam socijalni problemi. Kako bi se osigurale da se ovi problemi ne pretoče njima, razvijene su zemlje uvele zabranu useljavanja samo takvim Hrvatima.
IT stručnjaci imaju šansu dovesti se u situaciju da biraju gdje će živjeti. Hrvatska država ima mogućnost na ovakav način povećavati izvoz jer dokle god ovakvi ljudi žive u Hrvatskoj, u njoj i plaćaju poreze...ali onog časa kad shvate da su ti porezi veći od onoga što im Hrvatska pruža preselit će se u neku drugu zemlju u kojoj će plaćati porez a u Hrvatsku će dolaziti na godišnji odmor i to samo ako tako požele. IT stručnjaci sigurno neće biti taoci ove zemlje.
